Svaki onaj koji misli da ima nešto među nogama, a nije bitno ima li u glavi, našao je za shodno barem malo se popišati po njemu.
Danas.
Nakon što se pojavio.
Odeblji, u istom sakou u kojem je otišao, nakon očito lagodnog života.
Sve se mislim o onim slikama sa vrha nekakvih planina na kojima se slikavao sa Kotromanom, da su ga tamo nekakvi Šerpe nosili, jer na planinama se kile skidaju, nikako se ne dobivaju.
Osim ako te šerpe nose.
Na pozornicu se vratio Zoran Milanović.
Običan čovjek, sa tisuću loših karakteristika, ali i sa tisuću dobrih.
Jedan od nas. Običan čovjek.
Samo drčniji, bolje obrazovan, boljeg refleksa od vas ili od mene.
SDP je danas teškom mukom snesao jaje.
Ko da kokoš belji oči i nese nojevo jaje.
Ionako krnje predsjedništvo udruge komičara sa Iblera, danas je bilo još krnjije.
Nije pri donošenju odluke bila takozvana esdepeova menažerija koja je naprosto izostala sa sjednice.
Esdepeov lav je zaspao negdje na putu do Zagreba, valjda je uspio doći do Bitoraja. Pa je zaspao za stolom.
Nisam nigdje vidio ni Veselu vjevericu, koji se već naveliko sprema biti nosačem liste u drugoj izbornoj jedinici, dosadašnjem lovištu i bacalištu sjekira Gordana 007 Marasa, čiji slabašan rezultat nije nikome bio iznenađenje.
Osim njemu samom.
I dvojici susjeda koji su glasali za njega.
Nisam vidio ni esdepeovog Kardelja Davorka Vidovića, samo Franka koji se skockao u kockastom sakou, važno se držeći, jer, evo on će izglasati da se Ćaća vraća.
Pa se nada da smo mi zaboravili njegovu ulogu u nagovaranju i garantiranju u razgovoru sa Klemmom i ostalim likovima.
Dakle, nekakvo polupredsjedništvo je izglasalo Zoku za kandidata na izborima.
Sve je odmah uzavrelo.
Odma je krenulo pišanje i sraćkanje.
I to je u redu.
To je i poželjno, meni je to vrlo drago.
Jer, Zoki funkcionira najbolje pod pritiskom.
Zoki je najbolji kada je sam protiv sviju.
Sam protiv seronja koji napravili ništa u životu nisu.
A sada osim Orsata i Rankovih groupies, nema neku žestoku podršku.
Javljati će se polutani, poenteri na svemu i svačemu i hračkat po Zokiju.
Javljaju se miševi koji su u rupama bili dok je on bio u sedlu.
Šutirati ga nogama, u glavu i jajca.
Vrijeđati ga, vaditi mu izjave, a valja priznati, nasrao je svašta u svom prijašnjem životu.
I svi će biti u pravu.
Ali, nitko neće stati, udahnuti i reći, Da, Zoran Milanović nije dobar kandidat. SDP ima boljeg kandidata za predsjednika.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Svake četiri godine izlazimo na izbore. One parlamentarne, pa na njima biramo stranačke poslušnike koji su se razno raznim makinacijama, spletkama, lizanjem guzica, laganjem...
Dok sjedim u debelom hladu, ispijajući hektolitre vode s ledom, zavaljen vrebam i pun nadanja iščekujem trenutak u kom će se neka zgodna fircigerica...