Teško je biti predsjednik Gradske skupštine Zagreba.
Moraš se na svim sjednicama kojima predsjedavaš cerekati ko lud na brašno. Kao što se smije predsjednik Gradske skupštine, nesuđeni diplomat Joško Klisinđer.
Najslađe se smijati kad govori predsjednik kluba kojem navodno pripadaš. Svaki govor Ivana Birkenstock Račana popraćen je smijehom Joška Klisinđera. U SDP to ruganje predsjedniku kluba ne kape.
Ne kape oni ni da su živi.
A Ivan B. Račan je tri dana prekopavao po tavanu ne bi li našao leksikon iz sedmog razreda osnovne škole, pa iskopao pitanje za gradonačelnika.
Za stolom predsjedavajućeg odvija se takmičenje između ćelavog gospodina i rudljave gospodže, tko će se jače smijati ovima kaj blebećeju na govornici. Iako se takmiče, nema među njima zle krvi. Naprotiv.
Ne cerekaju se jedino kad govore ovi kaj veliju da Možeju iz platforme. Onda su ozbiljni. A mi se smijemo, jer znamo da ne možeju.
Tako se napreduje i tako se čuva službeni auto. I tako se zaslužuju dnevnice u inozemstvo za koje putne naloge potpisuje tko?
Tomislav Tomašević naravno.
Baš kako treba.
Snimka je napravljena kao hommage Quentinu Tarantinu, provučena kroz strip filter