U seriji Konak kod Hilmije postoji nekakav lik, partizan, naravno da mu je ime Valter. Lik šalje kurirku u grad na zadatke, a ona se mora identificirati vrlo glupom lozinkom, a osoba kojoj se obraća odgovara još glupljim odzivom.
Frajer se ne trudi previše, nego za lozinke i odzive uzima vremenske prognoze iz lokanih novina, a to su vrlo često užasno duge i glupave poruke, kao recimo da citiraš meni do zla Boga antipatičnog Vakulu.
Kad bi mi od Vakule kosa rasla stvarno, a ne samo figurativno, ja bih izgledao ko Bob Marley.
Autor svega toga je Elmir Jukić.
Ovih dana pojavila mi se sumnja da je gospodin Elmir dobio neki tajni angažman za hrvatsku vladu.
Pa umjesto blesastih i kretenski glupavih lozinki i odziva sada za hrvatsku vladu smišlja umoserine koje nam lansiraju državotvorni liječnici, ali i pajaci koje su postavili na čela raznih stožera, svi odjednom specijalisti za koronu.
Problem je da tih raznih organa i stožera ima daleko previše u odnosu na broj pametnih ljudi koji bi ih trebali popuniti, pa svako malo neka organsko stožeraška budaletina u njihovo ime, vrlo ozbiljno, u potpunosti svjesna važnosti trenutka, na naš stol istovari toliku količinu dreka da je naprosto užasno.
Priznam, u koronu se razumijem ko što se susjeda Marica razumije u krivi kurac. Ali znam kada netko priča gluposti.
Svako od sebe ima pravo radit budalu, od volje mu. Ali javno gađenje prostora ovakvim budalaštinama, iz dana u dan, sve više i više, to je prava epidemija.
Također priznam da bi se najebo majčice svakom onom ko bi mi pod nos gurnuo papirić s umoserinama koje bih trebao izrecitirati nešto pred nacijom. Onako ozbiljno, zabrinutog pogleda koji zvjera preko maske u kameru.
Gdje li samo nađu te budaletine, uz to još i bahate (dobro, bahatost dolazi ruku pod ruku s osjećajem vlasti), koji su posve uvjereni da im se vjeruje, a oni koji ne vjeruju, oni moraju slušati, jer oni su vlast.
Svjedočili smo pred deset dana ogromnoj masi ponosnih domoljuba, toliko ponosnih da svoj ponos nisu htjeli skrivati iza nikakve maske, koja je hodala u kako sam je tada nazvao Koroni sjećanja, a vidim da se ovih dana sve više koristi u javnosti.
Domoljubi su ponosno iskazali prijezir prema pizdarijama koje se zovu korona. Pobijedili su srbočetnike, pobijediti će i koronu, bez maske, krnjavo se smiješeći, kad je zapuhnu pivskim dahom.
Prije same korone sjećanja po medijima je bila masovna redaljka pametnih ljudi koji su ukazivali na to da će korona sjećanja uistinu biti za sjećanje kao veliko žarište. Đikić je na koljenima vapio, Ne idite u Vukovar, ali što je Đikić u odnosu na adezetove intelektualce Đakića, Frku Petešića i ostale cvjetove pameti?
K tome, kad se doda i Čudnovati Kljunaš iz Vukovara, koji je pazi sad, popušio koronu prije happeninga, sreća je potpuna.
I sada se Korona pojavila nad Vukovarom. U punom sjaju. Zasjala je svom svojom veličinom, u punoj raskoši svog zla.
I tu na scenu stupa autor onih glupavih lozinki, pa umjesto glupave lozinke sastavlja glupave tekstove priopćenja.
Pa se danas pojavila nekakva baba koja se u koronu razumije kao ranije rečena moja susjeda Marica. A doktorica je.
Epidemiologinja,
Ako se razumije u koronu, onda se ne razumije u moral i zdravu pamet. Jebi ga!
Pa fino izvali
“Porast broja oboljelih događa se od početka studenog i povezujemo ga prvenstveno s obiteljskim okupljanjima, uključujući i proslavu kirbaja, ali i za ovo doba uobičajene svinjokolje na kojima sudjeluje više obitelji koje jedne drugima pomažu”
Dakle nije Korona sjećanja, nego je kolinje.
Svako od sebe ima pravo radit budalu, od volje mu. Ali javno gađenje prostora ovakvim budalaštinama, iz dana u dan, sve više i više, to je prava epidemija.
Od koje lijeka nema.
Epidemija od koje će izumrijeti pametni dio društva.
Budale se ionako ne računaju!
