Avion iz Londona sletio je na Franju. Putnici ubrzano izlaze iz ugodno klimatizirane zgrade na vrelu rampu za automobile.
Šofer besposleno naslonjen na, ko pesja jajca naglancani crni Audi, udahne zadnji dim, izvježbanim pokretnom odbaci opušak, pogleda prema izlazu i uzdahne bolno Eno budale. Došao je.
Pogledao je u muškarca u plavom glancih odijelu sa malenom značkom u obliku zastave na reveru stoji uz cestu, kraj njega putna torba s kotačićima. Glava izgorena, boje poput glave odojka na ražnju, reš pečenoga. Frizura koju su nekada Zagrepcanke zvale Na parove razbrojs, rijetka žuta kosica na reš pečenoj lubanji stršala je poput mlade trave po kojoj nemilice pišaju cucki u parku pred njegovom kućom.
Muškarac s frizurom poput mlade trave po kojoj pišaju pesi, ljutito gleda prema šoferu. Šofer škrgućući zubima pohita prema njemu, hinjenom ljubaznošću ga pozdravlja, uzima stvari, odlaže u automobil, otvara vrata, a šljašteće plavo odjeveni muškarac ulazi u klimatiziranu limuzinu.
Ne govori ništa, ne pozdravlja.
U odrazu retrovizora šofer vidi znojno čelo, žila na čelu iskočila, pulsira. Vozi on ovog tipa već godinu i pol dana, od kada je stari gospon Joža otišao u mirovinu, a njemu je kurata sreća dala voziti ovu budalu. Milion puta je jebo mater i oca i Joži i mirovini. I kuratoj sreći. Sjeća se, Joža mu je jednom rekao, da ako vidi da se čovjek na zadnjem sjedalu znoji i ako mu pulsira žila na čelu, da se ne treba bojati, nije mu zlo, nego čovjek razmišlja. Joža je dodao da u dvije godine koliko ga je on vozio, nikada nije to vidio, ali zna jer mu je rekao prijašnji vozač Štef, on je jednom to doživio, pa se jako prestrašio, što da mu pozli u autu. Najebo bi za njega ko za pravog čovjeka.
Ako nekome nije jasno, treba jasno reći.
Jučer su Hrvati uvrijedili Engleze.
Predsjednik njje došao na krunidbu.
Poslali su budalu koja ne zna kako se zove kralj.— Spectator (@SpectatorHR) May 7, 2023
Promet nije bio gust, brzo su izašli na cestu za Zagreb. Vozi, klima uređaj dobro, bešumno radi, a do njega dopire glas muškarca kojeg vozi. Pogled u retorvizor, telefonira.
„Da, došao sam. Što ima za ručak? Bilo je izvanredno. Još jedan veliki uspjeh naše diplomacije i Andreja Plenkovića. Osvjetlao sam obraz Hrvatske, spasio čast. Ne, ne, nisam se rukovao sa Šarlom. Znaš, jako mi se svidjelo sve to skupa. Baš je bilo onako otmjeno. Pa crkva, pa te uniforme, pa kruna. Što sam ti kupio? Ma nije bilo vremena. Znaš, protokol, a mi važni ljudi bili smo zauzeti višestruko bilateralnim razgovorima. Kako ne razumiješ? Što ne razumiješ? Višestruko bilateralno? Ma nije sve za vas obične ljude, ne možete vi to shvatiti. Ali nosim ti jedan poseban poklon. Fotografiju s krunidbe. Englezi su mi rekli da sam baš kraljevski tip. Odmah su me zamijetili. Među dvije tisuća uzvanika. Ma da, i krunu su mi stavili. I fotografirali. Biti ćeš ponosna. Na svog kralja. Ja sam kralj. Tvoj kralj. Kako ću se zvati? Pa već se zovem.
King Gordon of SpinningMill I.
Zamisli, kako će nam svi biti zavidni.
Kralj Gordan Kafilerijski I.
Vrtio je, mljeo pred kamerom, onako Suncem reš pečene glave, s malo rijetke kosice pažljivo natapirane, da sam odmah pomislio da ga je jadnog Sunce opalilo nemilice. I spržilo mu mozak.https://t.co/7LxaAhV4cD
— Spectator (@SpectatorHR) May 7, 2023
[block_content id=”68323″]
