Jučer je bio lijep dan. Za piti kavu, roštiljati, kositi travu, ljenčariti na klupi u parku ili negdje u hladu trešnje na vikendici.
Jer mi smo bogato društvo, ima se, može se. Sve, samo da bi se privid demokracije i dalje njegovao.
Ali, jučer je četvrt miliona građana Republike Hrvatske imalo građansku dužnost. Birati svoja vijeća i svoje predstavnike. Jučer su bili izbori za pripadnike nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj. Osam stotina četrdeset biračkih odbora, u koje su se nagurali tipovi željni dobre naknade za rad u biračkim odborima, sjedilo je u memljivim školskim učionicama, prostorima mjesnih odbora, vatrogasnih domova i čekalo da se na vratima pojave predstavnici manjina i zaokruže svoje odabranike.
Čekali su i tipovi u izbornim povjerenstvima da im se jave rezultati o izlaznosti i na kraju rezultati brojanja glasova.
Odluka o visini naknade za rad članova izbornih tijela za provedbu izbora članova vijeća i predstavnika nacionalnih manjinaAli pustinja. Nema skoro nikoga.
Pripadnici manjina pokazali su da im se jebe za građansku dužnost prema Republici Hrvatskoj. Ili, da im se jebe za rad svojih predstavnika, jer su odavno shvatili da oni rade prvenstveno u svom interesu.
Etno trgovci učahureni u Saboru naravno, našli su razloge opravdanja za neizlazak na birališta svojih sugrađanai pokazivanja bosanskog grba društvu i njima.
Pa tako Milorad Pupovac, umjetnik u pronalaženju krivice kod drugih, vatreni podržavatelj HDZ& Zekanović ekipe kaže:
Nema dovoljno informacija. Naravno, ja sam kriv, jer pripadnike nacionalnih manjina nisam informirao. A znao sam odavno, da se pripadnicima manjina jebe za njihove zastupnike.
Veljko Kajtazi je također locirao problem
Sigurno izlaznost ne bi bila mala da se izbori Vijeća nacionalnih manjina održavaju s jednim od ostalih izbora. Nije bitno dali se radi o parlamentarnim izborima ili za jedinice lokalne samouprave, položaj manjinskih predstavnika nije dobar jer nije osigurano dovoljno sredstava za njihov rad, čak ni prostori.
Na što bi ličili njihovi prostori uvjerio sam se prilikom bezbrojnim posjetima Pribislavcu. U Pribislavcu je često i Veljko Kajtazi, dolazi u pratnji novinarskih ekipa nakon incidenata koje izazivaju, ali ne gleda okolo, nego, naravno u kameru. Jer on je bittan, oni su samo kulisa, statisti i razlog Veljkovog postojanja.
Ali zato su njihovi zastupnici, kao i zastupnici drugih manjina odlučujući faktor u državi. pic.twitter.com/kOX4Ko9jIP
— Spectator (@SpectatorHR) May 8, 2023
Gospođa Milanka Bulatović, predsjednica Društva Crnogoraca i prijatelja Crne Gore izjavila je
Ljudi moraju tražiti gdje su te ulice. Recimo Maksimir mora ići u Dubravu. Ovo biračko mjesto je za Trešnjevku Sjever, Jug, Podsused, Vrapče, Stenjevec,
Jedino je ona imala snage ukazati na prave greške. Znate li vi ljudi kolika je udaljenost od Maksimira do Dubrave? Ej? A nitko se nije sjetio organizirati da se Crnogorce donese na biralište i da ih se odnese natrag kući i položi na krevet.
Pripadnici manjina pokazali su kurcobolju. Svejedno prema čemu, ili društvu u kojem žive ili prema svojim predstavnicima,, ali pokazali su što misle.
Što je razlog, bojim se da nikada nećemo saznati.
Saznali bi tek u trenutku kada bi Ustavom bilo uređeno da glas predstavnika nacionalnih manjina u Saboru ne može biti presudan pri formiranju vlade, izglasavanju proračuna i pri glasanjima o odlukama koja zahtijevaju dvotrećinsku većinu
Hrvatska bi se tim potezom iščupala iz kandži etno trgovaca kojima je jučer na izbore izašlo malo više ljudi nego što nedjeljom dođe na nogometnu utakmicu Zagora – Hrvatski vitez Posedarje, na igralištu Borovište u Unešiću.
A oni su odlučujući faktor.
Šašavo, ali Hrvatska je to. Pa je to hrvatski normalno.
I tako su jako dobro plaćeni članovi biračkih odbora i izbornih povjerenstava sjedili, besposleno, zadovoljni ko praščići u blatu, svjesni činjenice da je dobra lova zarađena vrlo lako. Skoro bez imalo truda.
Jer mi smo bogato društvo, ima se, može se.
Sve, samo da bi se privid demokracije i dalje njegovao.
