Dočekali smo rezultate. Euforija u Tvornici, komentari na društvenim mrežama. Veliki derbi je završen. Pobjedom favorita. Zoran Milanović pobijedio je Andreja Plenkovića. Čak bih rekao da igrač s klupe koji se igrao cijelo vrijeme, ali ga je malo tko shvaćao kao važnog igrača, u cijeloj je priči nebitan.
Postotak koji se tijekom večeri blago mijenja, ali se vrti oko 70% u korist Zorana Milanovića, mene koji volim računati, frapantno podsjeća na postotak koji se godinama pojavljuje na ispitivanjima mišljenja građana, njih sedamdeset posto misli da Hrvatska ide u krivom smjeru.
Bio sam na dočeku rezultata u Tvornici. Pijuckao sam pivo, grickao sam kiflice tako malene kao da ih je radila prijateljica ministra Šušnjara. Računam. Desetak stolova, na svakom tanjur s kiflicama, dvadesetak komada u tanjuru. Ukupni trošak za grickalice, prema Šušnjaru, bio je oko trideset i pet EUR. Koji više ili manje. Ozarena lica, glasna glazba, svako malo brojke na video zidu se mijenjaju, vrte se oko sedamdeset. Skandiranje Zoki Zoki. Gužva. Političari se ugurali u VIP salon, ispijajući pivo koje se jako pjenilo, sve u nadi da će i oni biti uhvaćeni okom kamere, pa zagrabiti svoj dio kolača. Užurbani Bartol, Ante i Pero jurcaju kroz gužvu, paze na svaki detalj. Tek poput bljeska kratki osmijeh u kutku Bartolovih usana pokazuje zadovoljstvo. A u očima radost. Zaslužili su dečki. Zaslužili su svi koji su mjesecima radili na tom poslu.
Glazba je stala, gromka najava Dame i gospodo, predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović. Gromko skandiranje, konfeti. Zoran Milanović, s vječitim pačjim repom na tjemenu, onaj vječiti čuperak na vrh tjemena mu strši, skoro uvijek je tako. Plava kravata. Ali ne obična plava kravata. Rekao bih HDZ plava kravata. Pažljivo odabrana. Cijeli svoj život nosio sam kravate. Svaki dan. Mijenjao ih. Ovisno o situaciji. Ovisno o prigodi. Kravate, njih stotinjak, su pažljivo su sada spremljene. Zamijenile ih leptir mašne. Kravata je simbol. Kravatom se želi nešto prikazati. Ukazati. Ali ne svima, samo onima koji znaju čitati simbole. Kao što je Jadranka Kosor pažljivim izborom broševa iskazivala svoje stavove. Sve su to simboli upućeni onima koji znaju gledati i čitati. Oni koji ne znaju, e oni su iznenađeni.
U svom govoru, Zoran pruža ruku, zahvaljuje članovima i biračima HDZ-a na podršci i glasanju. Nije to bilo sladostrasničko iživljavanje. Ne, ni malo. Pažljivo planirane riječi, zahvala članovima i biračima HDZ-a usklađene s kravatom, HDZ plavom. Vrag bi ga znao, kako sam spremajući se za doček rezultata odabrao plavu leptir mašnu?
Koliko ljudske zloče na ovoj slici… pic.twitter.com/xkOCk0x33b
— Spectator (@SpectatorHR) January 12, 2025
U drugom taboru muk. Pred kamerama govori Davor Božinović, ne čujem ga od silne buke, ali uvijek natapirana frizurica ono malo kose, slijepljeno je. Davor Božinović sjaji. Ali ne zadovoljstvom, nego znojem. Pred kamerama se našao i nemilice zahvaljuje svima i bljuje otrov nekakav suhonjavi tip zažarenog pogleda, uguran pred grupu mladih golobradih muškaraca, skoro dječaka, odjevenih u skupa odelca, s obaveznom hrvatskom zastavom na reveru, koji se drže tako ozbiljno ko da im je drška metle umetnuta prilično duboko, a jedini im je znak života je povremeno frenetično aplaudiranje, djeluje groteskno.
Tužni pajac odbačen od svih i uguran među ove voštene figure, na odlasku u zaborav. Pa odlazi sa scene kroz kuhinju. Simbolično. Nije na vrijeme shvatio da je on samo bljutavi začin u političkoj kuhinji.
Predsjednički izbori.
Predsjednik stranke koja podržava kandidata drži govor.
A kandidata nema… pic.twitter.com/XrFRPwY56i— Spectator (@SpectatorHR) January 12, 2025
Svoju ulogu zeca na atletskoj utrci na Weltklasse Zürich, on je otrčao. On nije izgubio trku. Trku je izgubio glavni trkač. A glavni trkač, stoji pred kamerama, trza i twerka obrvama iznad besprijekorno naglancanih naočala, poneki nekontrolirani trzaj mišića lica, hladnim glasom, onako s naznakom prezira, odgovara na pitanja, a u boji glasa osjeti se ono vječito njegovo Ma tko si ti jado, da mene išta pitaš? Svako malo proviri vrh kovrčave Ninine glave preko njegovog ramena, da se vidi da je i ona ovdje. Mora da su je jadnu boljeli prsti kad je došla kući. Ali uloga je odigrana. Pokazala je da je uz njega. I u dobru i u zlu. I mlađahni Erlić, ministar na odlasku je ovdje. Tu je i Medved koji ne kapi zašto je ovdje. A došao je jer se nadao da će biti dobre cuge u velikim količinama. A pića skoro da i nije bilo. Jer nije bilo razloga za slavlje. Jer, glavni trkač je utakmicu izgubio. Glavni igrač kao da je iščašio nogu i dogurao u utrci na četiristo metara na sto i trideset. A protivnik je istrčao svih četiristo u punom sprintu. I nema se što slaviti. Jedino ako se kradimice uspije potegnuti koji gutljaj iz pljoske. Mnogi su došli naliti se i ubiti se pićem. Ali razloga nije bilo.
Za ovo smo radili. Za ovo smo živjeli pola godine. pic.twitter.com/6SM00Win8A
— Spectator (@SpectatorHR) January 12, 2025
Ostali su nestali. Pobjegli, da ih se ne vidi u trenutku poraza. Jer nitko ne želi biti viđen u porazu.. Neki se nisu ni ukazali, oni koji su suhonjavog tipa užarenog pogleda podržavali, nisu ni došli. Okrenuli su leđa glavnom trkaču. Poput senatora davne četrdeset i četvrte godine prije Krista, na dan Martovskih ida.
Pijani Saša Sriča u stožeru HDZ-a.
Kakva gadna ekipa… pic.twitter.com/iVHRCKr1Pe— Spectator (@SpectatorHR) January 12, 2025
Pred Milanovićem je pet godina. Pet godina vladavine. I opet se vraćam na zahvalu HDZ-u, na plavu kravatu, na trkača iščašene noge. Ostali čak i nisu važni. Jer su zamjenjivi. Mijenjaju ih novinari, svako malo otkrivajući afere.
Zoran Milanović je pobijedio iz samo dva razloga. Zbog svoje karizme prznice koji se suprotstavlja evidentnom kriminalu i svinjarijama koje čine ovi iz kluba igrača s iščašenom nogom. Šepavi mravi. Drugi je razlog, publici je dojadilo gledati igrača s iščašenom nogom.
Na njegovoj pobjedi sada pokušava poentirati SDP, na čelu s nemuštim i potpuno politički neshvatljivim Sinišom Hajdašem Dončićem, koji je eto sinoć, ni kriv ni dužan, odmah najavio svoju mandatarsku karijeru. Za tri i pol godine. A realno, veći doprinos pobjedi Zorana Milanovića dao je bilo koji aktivist koji se dobrovoljno uključio u kampanju od cijelog SDP-a.
Nije sve tako jednostavno, biti će tu još bitaka, prvenstveno u HDZ-u, jučer potučenom, ozbiljno potučenim. Potukli su sami sebe. Sami članovi, brojni oni koji nisu zadovoljni stanjem, a koji su svjesni karizme i snage Zorana Milanovića, čovjeka s plavom kravatom, HDZ boje, koji im je jučer i zahvalio. Od srca. Iskreno. A s njima niko s vrha ne razgovara od srca iskreno.
Proći će vrijeme. U zaborav će pasti i smiješna izjava Dončića o mandatarstvu. A Zoran Milanović, drugi puta izabrani predsjednik države, sa skoro 1.200.000 glasova, polako, polako ali sigurno na putu je da postane predsjednik svih Hrvata.
I onih kojima je sinoć zahvalio.
