Postoje ljudi. Koji su uhvatili Boga za bradu. Jer su završili jedno od mnogih veleučilišta rasijanih širom Hrvatske, a ni diplome iz BiH im nisu mrske. Ove bosanske garantiraju nagli prodor u karijeri, naročito ako paseš na državnim jaslama.
Uhvatili su Boga za bradu jer rade u nekakvoj Agenciji za ispitivanje ruda i gubljenje vremena. Plaćica desetak tisuća kunića, redovita, lijep ured, stol drveta trešnje, kompjutor, otvorene Excel tablice, otvoren je i Word.
Pa se danima kuckaju nekakve elaboratske pizdarije koje nitko ne čita, nego se pohranjuju u nekakve pismohrane, da bi se svaka godine u stari papir bacali plodovi njihovog intelektualnog rada od pred tri godine. Kada bi ih gledali kako rade, mislili bi da im je glavna briga da ne zaspu na poslu, jer bi vi svakako zaspali.
A tko bi te umoserine neshvatljivih naslova i šupljih sadržaja uopće čitao? Koga zanimaju elaborati ljudi koji nisu proveli dana staža u realnom sektoru. Koji nisu doživjeli slast neizvjesnosti hoće li biti plaća u ovom mjesecu ili neće? O čemu oni mogu nešto napisati, a da bude svrhovito? Kakva rješenja proizašla iz njihovog radnog iskustva na državnim jaslama mogu pomoći usahlom gospodarstvu, ljudima koji su prekaljeni veterani preživljavanja, ljudima kojima država uzima zadnju lipu kako bi othranila te mastiljare, dostojno ih plaćajući novcima onih koji rade, a ne zarade niti blizu dovoljno za dostojan život?
Ali ti neimari mastiljarstva su neizmjerno energični u proizvodnji dokumenata, elaborata i tih sranja zamotanih u celofan, pa vas uvjeravaju kako oni rade strašno važan posao. Na zaslonu desktopa prozorčić na kojem imaju Monopoly, a oni bezobrazniji tijekom radnog vremena fejsbuče, spavaju na fejsbuku, radno mjesto im je Facebook.
Lajkaju statuse mamlaza koji su njihova politička preferencija, ne obazirući se na sve što su o njima čuli svakakvih gadarija. Pregledavaju sve moguće objave, pod njih lupaju glupave statuse sa slikama peseka koji viču Bravo. Ponekad im je žao da u setu ikona nema i neke koja znači Jebobite.
Hrabriji od njih obavljaju više-manje vrlo ugodne razgovore na FB chatu, ko fol zadubljeni u važnost posla na kojem momentalno rade na izradi elaborata na temu Percepcije strategija srednjoročnog razvoja i poticanja ulaganja i financiranja uzgoja golubova prevrtača u Repiblici Hrvatskoj, temeljeno na sličnim iskustvima zemalja srednje Europe. Koji će po isteku roka od tri godine završiti u rezalici, nepročitan dakako!
Jedino ih zažareni obrazi i krvavo crvene uši odaju da ih udara adrenalin na FB chatu. Za deset somića kuna mjesečno. Redovito. U dan. Vaših i mojih kunića.
Uznositi, prepuni sami sebe, duboko uvjereni u važnost svoga posla. Bez kojeg bi ova država otišla u kurac. Ili barem u tri lepe pičke materine. Spasitelji države.
Junaci elaborata i fejsbuk chata
U kurac bi otišli valjda svi mi, da takvih spasitelja nemamo. Oni imaju rješenje za svaki problem, ne shvaćajući da ljudi i umiru, a da probleme riješili nisu, a naročito ih neće spasiti njihovi elaborati i studije i ti svi kurci, kako li se već zovu. Oni svoje elaborate i ta nečitljiva i nepotrebvljiva govna proizvode kao da su zaposleni na tekućoj traci.
Iskrivljen svijet pogrešne percepcije njihovo je carstvo. Financirano novcem poduzetnika, radnika, penzionera.
Jer, imamo Hrvatsku!
Neki dan su mi rekli da stalno na portalu serem negativistički. S naglaskom na serem i na negativno.
Nakon cijelog radnog vijeka provedenog u jebeno realnom sektoru, u kojem je svaka kuna krvavo zarađena, ja ne mogu drugačije.
Pa ako vas smeta ton, a mnoge hoće, doviđenja, ili barem zbogom!
