Sve da bi dobili kancelariju u Saboru i imali gdje spavati kad ne spavaju u sabornici, za dvadesetak soma kuna mjesečno!
Ukrcani Panenić, vječiti mladić, koji je u vrijeme kada su se rodili Škibola i Pranić već debelo petljao sa stiroporom.
Gledam ga, pun je elana, ideja, iskustva kao ministar i kao saborski zastupnik, pa se mislim, upravo je on, sa svojom ekipom iz Mosta doveo na vlast Tomislava Karamarka, te uveo društvo u crni mrak.
Sačuvaj me Bože njegovog iskustva, bolje da ga nije imao!
Nije li vas sram gospodine Paneniću?
U svemu tome sudjelovao je i drugi član kluba, Pranić.
A Marin Škibola upao je u Sabor na listi Živog zida.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Ja sam skroman, ne volim se kitit tuđim perjem, ni medaljicama koje nisam zaslužijo. A ne volim ni kad me sole. Jerbo ja sam podozriv, kurvin sin koji ne vjeruje nikome, pa odma pomislim, kad me posole, puste me da malo odstojim pa me na ražanj nataknu.
Počelo je. Svjetsko prvenstvo nogometu. Moje svakovečernje Mućke padaju u drugi plan, jerbo, fudbal. Danas navijam za Mexico, uglavnom navijam za Mexico. Slušam Himno...
Portir Ivek stajao je na porti. Važna izraza lica, kraj zatvorene kapije, poput američkog admirala koji komandira nosačem aviona, ponosno i uznosito. Buljuk radnika...