Nicolás Maduro je tijekom svog predsjedničkog mandata (2013.–2026.) imao ograničene službene posjete Europi, uglavnom zbog međunarodnih sankcija, optužbi za kršenje ljudskih prava i političke izolacije od strane većine europskih zemalja. U to vrijeme posjetio je samo dvije europske zemlje: Tursku, četiri posjeta i Vatikan dva posjeta. Kao uspomenu iz Turske ponio je sivu trenirku, onakvu kakvu ste i vi davno kupili za po doma, a ako niste, možete kupiti na placu u Dubravi, a toj trenirci je izveden, s lisicama na rukama, bočicom vode za piće, pa je mogo je poput detektiva u filmovima koji satima čekaju u automobilu nekog sumnjivca pred kućom, pa pišaju u boce ispijenog Gatoradea, u nju i pišat dok su ga prevozili u Ameriku, New York, u buksu gdje je pred izvjestan broj godina na identičan način ukrcan i El Chapo. Koji je svemoguće zločine činio po Mexicu, u Ameriku nije nikad išo. Jer je bio pametan. Ali ga je ipak sudila Amerika.
Ušli su. Amerikanci su ušli u Venezuelu, komandosi su uletjeli u palaču, ukrcali turski istreniranog Madura, dok su hillbillyi u bunkeru duboko pod Bijelom kućom s oduševljenjem pratili live stream, s natučenim MAGA kapama na glavi. Amerika Is Great Again. Ako Bog da, bit će još veća. Velika Amerika, ko nekad velika Srbija, pod devizom Srbija do Tokija, da bi postala Srbija ko Nokia.
Trump je odlučio ući u Venezuelu, staviti šape na najbogatija izvorišta nafte na svijetu, oteti predsjednika, koji je valja reći, postao u novom mandatu predsjednikom pod vrlo čudnim okolnostima. Sad bi ja iz cuga mogo nabrojat dvadesetak vlastodržaca koji su to postali pod sumnjivim okolnostima, ali oni nemaju straha, jerbo nemaju naftu. Pa se mogu mirno šečkat po svijetu.
Naravno, kak se i šika, mišljenja i reakcije o svemu tome su vrlo podijeljena. Venezuelu je Maduro čist pristojno naoružao, modernim avionima i svom tom skalamerijom za ubijanje. Ameri su ušli helikopterima, koji kao što iz filmova znamo, i nisu neka nemoguća meta. A prema helikopterima nije poletjela ni jedna raketa, nije ispaljen ni metak. Vojsku je bolio kurac. Nisu došli po njih. Nego po vrhovnog zapovjednika. Javila se i ona neka kospoča koja je pred par mjeseci zajebala Trumpa, jer su njoj dodijelili Nobelovu nagradu. Ona je bila presretna. Ne znam jel izašla na prozor, ko u onom vicu o Čehima, pa je vikala Sloboda, Sloboda, a američki komandos joj odvrati, Ne, to nije sloboda, to je maskenbal.
Odma su novinari pohitali do nje, ona je izjavila da je spremna. Spremna poput mnogih Hrvata na Hipodromu, ali javijo se i gospodin Donald, ne Duck, nego Trump. On veli da će on upravljati Venezuelom, iako nije niti Venezuelanac, niti je tamo izabran. Ali će vladati. Po modelu Andreja Plenkovića: Mogu šta hoću.
Ali vražji Donald ne misli surađivati se tom Mariom Corinom Machado na političkoj tranziciji Venezuele, jerbo kako on kaže njoj nedostaje podrška i poštovanje unutar zemlje. On to zna. To što mu je odnijela Nobelovu nagradu ispred nosa, nema veze. Ni malo. Ako bi se zajebavali. A mislim, onak laički da ona i nije njegov tip. On ipak ima određeni ukus i smisao za estetiku.
Trump je izjavio da planira surađivati s venezuelanskim potpredsjednikom Delcyjem Rodríguezom, Madurovim zamjenikom, ali eto ga vraže, taj Rodríguez je odbacio Trumpov plan, rekavši da Maduro ostaje jedini predsjednik Venezuele i da je zemlja spremna braniti svoj suverenitet.
Pratio sam puno ovih dana, i lijeve koji osuđuju intervenciju, a i desne koji je podržavaju. Intervenciju podržavaju oni koji su vrlo žestoko osuđivali napad Rusije na Ukrajinu. Ali, meni je nekako ipak mjerilo Jeffrey Sachs, američki ekonomist i direktor Centra za održivi razvoj na Sveučilištu Columbia, dosljedno je kritičan prema američkoj intervenciji u Venezueli, koju vidi kao nezakonitu, imperijalističku akciju usmjerenu na promjenu režima i kontrolu nad naftnim rezervama. Sachs povezuje intervenciju s poviješću američkih intervencija u preko 100 zemalja od 1947., nazivajući je “gangsterskom diplomacijom” koja je motivirana ekonomskim interesima, posebno naftom Venezuele, gdje se nalaze najveće poznate rezerve nafte na svijetu.
Europi preostaju tri mogućnosti. Praviti se grbavom, Budno promatrati, ili Fli Fla Flu
A mi? Što mi? Obavijestio nas je Gordan Grlić Radman da s velikom pažnjom prati zbivanja u Venezueli. Ne znam koliko je ta izjava opasna za nas, jerbo, mogo bi se Trump prestrašit, mogla bi mu uć voda u uši od gledanja Grlića, pa onako u panici napravit neku pizdariju. Prekoredno. Jerbo, sada je na redu Grenland. A i Kolumbija. Pa sad danska premijerka i kolumbijski predsjednik video pozivom igraju fli fla flu, pa će obavijestiti Tumposlava ko je od njih prvi na redu.
Grenland ima autonomiju, ali njime upravlja Danska. A Danska je u EU, Danska je i u NATO. A Amerika je samo u NATO, a kad Trump odluči bit će i EU u sastavu SAD. Ne znam jel se za taj dio dogovorio s Putinom, siguran sam da za ovaj jest. Bit će to zaplet ko u Letećem cirkusu Montya Pythona. Ili barem Jackassa.
A i Kolumbija bi mogla dobit po pičici, kad, hja, pa ovisno o rezultatu igre Fli Fla FLu. Jerbo i ona ima naftu, manje nego Venezuela, ali ima. Kolumbija je veliki izvoznik nafte, ugljena, kave, zlata i smaragda i što je Donaldu Ali Ne Ducku vrlo važno, nikla, jerbo SAD uvozi 48% svojih potreba za niklom. A kad uleti u Kolumbiju, onda će nikal biti njihov. Američki. A mi ćemo pit kavu Trumpovaču i valjda pit rakiju Drekovaču.
Kako god bilo, mi ćemo govna izist ili ispit. Na kraju, sve je to isto. Ali nema beda. Imamo mi poljoprivredu.
Prosperitetnu.
