Davno je to bilo. U vremena nepojmljiva današnjoj mladeži. Jer, u birtijama se u WC ulazilo da bi se bljuvalo, a ne radili selfiji. Bio sam u vojsci. Aerodrom Pula, pa prekomanda u Zagreb, Maksimirska, tamo gdje je stolovao velečasni Lovro, a naslijedio ga je onaj ministar za kojeg se uvijek pitam, zašto se ne bavi prisluškivanjem, a ne državnom upravom i pravosuđem. Ne znam zakaj se to pitam, ali ipak, pitam se. Nikako da shvatim zašto.
Bio sam prašinar, ujutro vrlo pretenciozno nazvana inženjerijska obuka, krampanje i kopanje vodovoda do Galižane ili taktička vježba. Pa se skupimo na livadi kraj piste, prodajemo zjake, pa kad mi dopizdi zjačenje, ja kao najstariji vojnik, pitam Pa dobro druže zastavniče, što čekamo. I sada pamtim njegove osmijehe, tople i ljudske, Polako, čekamo da se rosa digne, da mi se vojska ne prehladi. Puno lijepih uspomena iz vojske. Puno dragih prijateljstava, neka su čak i vrlo čudna. Onda sam ratovao protiv te iste vojske. Čudno, lijepe uspomene su ostale, krv, krici, smrti ih nisu izbrisale. Evo, sada sam se uhvatio, uopće nemam pojma kuda ide priča. Samo pišem. Jerbo, volim pisati, jerbo u bitriji u kojoj pijem kavu pjeva Joe Cocker, a kafa je odlična.
O čemu bih pisao?
O slučajnostima, koje to naravno nisu, da se odjednom svako malo pojavi članak o HŽ-u, vjerojatno najgoroj od sve državne djece. Nebum sada, ne da mi se, premda imam dosta građe, mislim da su svi ti napisi o uistinu katastrofalnom HŽ-u, samo voda na mlin Andreju Plenkoviću, u razračunavanju s ministrom Butkovićem. Game Of Thrones. Da pišem o ogromnom nasljeđu pok. Dr. Jure Radića, Vatikanskom ugovoru, Masleničkom mostu, Mostu u Trogiru, ulozi o razjebavanju i rasprodaji uspješnog, vrlo uspješnog IGH Rusekima, da bi se pokazalo da je taj Rus samo tunel kroz koji je prošla sva imovina bogatog IGH, ravno u džepove sadašnjeg ministra Paladine? Nema smisla, sve znate.
Lik i nasljeđe mu je za kurac.
Svakako treba razlikovati mizerno nasljeđe od ogromnog nasljedstva koje je ostavio iza sebe. Možda upravo zbog toga? Pojma nemam.
Da pišem o moralu tipa koji je tog čovjeka bremenitog aferama postavio na ministarsko mjesto, iako je dobro znao bog njegovu ulogu u uništavanju i krađi IGH i Hidroelektre. Mislim da nema smisla govoriti, a ni pisati o moralu tog tipa, ovih dana je Milanović sve lijepo pojasnio. Frajer forsira krimose ko ono u pjesmi “Cele noći ti si forsirala konjak” da mi sm osvi skupa na kraju ispali dronjak, ko u istoj pesmi.
Evo, Hidroelektra, o njima ću pisati ovih dana, kad se očešem o HŽ i prugu za Koprivnicu. Dobra je stvar, po mom vrijednosnom sudu, u cijeloj toj tužnoj priči, što izgleda da više nećemo morati gledati antipatičnu njušku onog bahatog Debeljaka, čiju firmu su marifetluci oko te pruge povukli ravno na dno, Marijanske brazde.
Da pišem o Zekanoviću? Rado bih, ali imam veliki problem. U mene nova mašina, prekrasna i vrlo skupa. Pa se mislim, nisi valjda pobenavio da na ovako dobroj pili pišeš o okrutnoj igri prirode.
Ili da pišem o nevidljivoj rekonstrukciji Vlade, koja se odvija, ako bi se zajebavali. Ko zna oće li se odigrati uopće, jer Plenkoviću ne može niko ništa. Jer ima podršku. Po dršku mu daju i oni boranija politikanti, Pupovac, Bilek, Jankovics, Kajtazi, Lekaj još k tome Prljaskaj i ostali kokošari. Plus Dario Hrebak i Čuraj iz polupostojećeg HSLS-a. A ne, još ne, da pila malo ostari. Nemam želuca. Ne da mi se pisati ni o SDP ali ni onima koji su iz njih proizišli. Jer sam danas nekako, meke duše. Smilili mi se ti jadničci, koji tako samouvjreno mlataraju pizdarijama u koje samo oni vjeruju.
Evo, mili moji, vidite, imao sam volju pisati. Baš jesam.
A nemam o čemu.
Ali, danas je rođendan Ive Lole Ribara, pa da ga makar pjesmom spomenem…
