Tu je nekad, kažu knjige, bilo more, čekalo me pa presušilo. Pjevao je davno Đole o Panonskom moru i sebi kao panonskom mornaru. Panonsko more prostiralo se velikim dijelom današnje Mađarske, Slavonije, Vojvodine, Ukrajine. Jedan od većih otoka u tom moru bila je Medvednica. Pa je presušilo, s čime se slaže i Đole. Ali, presušilo nije baš u potpunosti. Ostala je bara. A bara mala, a u njoj puno krokodila.
Krokodili se hrane svime što im u ralje dospije. I u Nilu i u Evergladesu ali i u maloj bari, nazovimo je, recimo, Slavonija. Proždiru sve. Uništavaju sve.
Na krajnjem istoku naše države, na dnu nekadašnjeg mora, a sada bare, nalazi se nešto što se zove Lovas. Ne samo Lovas, nego Općina Lovas, s respektabilnim brojem stanovnika, 980. Po broju stanovnika nešto malo veće od zgrade u kojoj ja stanujem.
Općina ko općina, zdrava je i berićetna, ima sve organe, nije kljakava. Ima načelnicu, ima i sektore, ima i komunalnog redara. Ma imaju sve. U općini djeluje i Komunalni pogon Općine koji se bavi uređenjem okoliša, sanacijom kanala, crpljenjem septičkih jama. U općini djeluje Poljoprivredna zadruga Lovas. Općina ima i osnovnu školu, a selu se naravno nalazi i katolička crkva posvećena sv. Mihaelu. U središtu Lovasa je spomen-križ hrvatskim braniteljima te svim poginulima, ubijenima i nestalim Lovašanima u Domovinskome ratu. O obljetnici pokolja u Lovasu, u listopadu 2023. otvoreno je spomen-područje „Minsko polje”.
Općinom je desetljećima upravljala obitelj Cirba. Prvo suprug Željko, pa je onda on jednog dana reko ženi, aj sad malo ti budi načelnica općine. I tako, reč, dve i ubedi me, kospoča Tanja postala je načelnicom općine. Mještane naravno ne treba ni pitati, ionako su svi za HDZ, pa glasaju kad vide magična tri slova. I ne pitaju ništa. Glavno da kradu naši. To vam je takva pamet. Nivo školjkaša s dna Panonskog mora.
Općina ima i plin. Plin obično ide kroz cijevi, a cijevi su ukopane u dno nekadašnjeg Panonskog mora, sada bare Slavonija. U Lovasu su mještani vrlo velikim dijelom financirali izgradnju plinske mreže. Mještani Lovasa započeli su inicijativu za izgradnju plinske mreže, još u prošlom stoljeću, 1999. Projekt je financiran iz više izvora:
Vinkovački vodovod i kanalizacija, Općina Lovas. A mještani su sami doprinijeli oko 200.000 eura iz vlastitih džepova (dio novca prikupljen je dobrotvornim akcijama i osobnim ulozima, uključujući plaćanje za priključke na pojedinačne kuće).
Ukupni trošak: Izgradnja je koštala približno 265.000 eura. Mreža je namijenjena bila za poboljšanje životnih uvjeta u ruralnom području, gdje je plinofikacija bila ključna za grijanje i opskrbu. Dakle, veliku većinu sredstava dali u mještani. Seljaki.
U srpnju, 13.srpnja 1999. Željko Cirba, tadašnji načelnik Općine Lovas i Božo Galić, direktor Vinkovačkog vodovoda i kanalizacije, potpisali su u Vinkovcima ugovor o izgradnji plinske mreže, dužine 22.800 metara. U članku 2. stajalo je kako je ukupna vrijednost radova nešto manja od dva milijuna kuna, točnije 1.997.639,36 kuna. Ta plinska mreža, 18 godina kasnije, za milijun kuna prodana je PIS-u.
Mreža je izgrađena, pa je 27. prosinca 2001. Marija Ratkić, direktorica PIS-a, potpisala je s tadašnjim načelnikom Općine Lovas, Željkom Cirbom, također na 15 godina, ali je cijena zakupa tada bila izražene u eurima. Iznosila je 3024,43 eura mjesečno. Marija Ratkić, čini mi se više ugovore potpisivati neće, osim onih s advokatom, jer je kasnije uhapšena u paketu s davno zaboravljenim Škugorom radi pljačke INE.
I naravno, plin ide, ide, računi dolaze i sve uglavnom ide ko voda ispod broda na Panonskoom moru. Sve dok, jednog ne baš lijepog dana, nisu Lovašani shvatili da se nema. Čega nema? Nema para. Za funkcioniranje strašno važne općine.
Bilo je to godine 2017, prosinac. I dosjeti se Božo Galić, koji više nije direktor Vodovoda i kanalizacije Vinkovci, nego župan vukovarsko vinkovački, da bi se mreža mogla prodati.
Kad smo kod toga, znate li onaj vic o vodovodu i kanalizaciji iz Galićevog rodnog kraja?
Iz Bosne!, Mujo će ko iz topa.
Zašto vi Bosanci uvjek kazete da ste iz Bosne, a ne iz Bosne i Hercegovine?
Pa tako i moj rođak Haso koji radi u vodovodu i kanalizaciji, kad god ga pitaju gdje radi, on kaže u vodovodu ,a kanalizaciju nikad ne spominje!
Po onoj staroj Zmaj Jovinoj, Gde ja stadoh – ti ćeš poći!, Što ne mogoh – ti ćeš moći!, Kud ja nisam – ti ćeš doći!, Što ja počeh – ti produži!, Još smo dužni – ti oduži! Općinom je tada već upravljala bolja polovica obitelji Cirba. Umjesto supruga.
Pa se načelnica Općine dosjetila na Galićev poticaj, prodat će plinsku mrežu. Mrežu su većim dijelom financirali mještani, pa je posve logično za baru punu korkodila, smatrala da nema ona što pitati mještane za suglasnost za prodaju onoga što su oni platili.
Općina Lovas, točnije, načelnica Tanja Cirba, trebam li uopće naglasiti da je ona iz HDZ-a? prodala je plinsku mrežu bez konzultacija s mještanima. Ova prodaja bila je dio šire prakse u Vukovarsko-srijemskoj županiji, gdje je više općina, uključujući Lovas, riješilo slične infrastrukturne objekte na sličan način.
Detalji o kupcu naravno nisu javno specificirani u meni dostupnim izvorima, ali prodaja je provedena bez osiguranja prava služnosti (pravo korištenja) za mještane. To je značilo da su mještani ostali bez pristupa mreži koju su sami sufinancirali, a novac od prodaje nije vraćen u zajednicu. Mještani su se osjećali malo naprčenim, onako pristojno rečeno, izdanim jerbo mnogi su platili za priključke na više kuća, ali su nakon prodaje ostali bez koristi.
Novac od prodaje korišten je za izgradnju spomenika “Minsko polje”. Prodali tuđu plinsku mrežu i financirali spomenik, iako su gologuzani i nemaju love ni za život. Kako to zvuči ono, baš slavonski u kombinaciji s bosanskohercegovačkim.
A kronološki je to izgledalo ovako:
Krajem 2017., zbog financijskih poteškoća Općine Lovas, raspisan je javni natječaj za prodaju mreže. Jedini ponuđač bila je Plinara istočne Slavonije.
Procjena vrijednosti mreže (od Centra za vještačenje i procjene iz Vinkovaca) iznosila je oko 951.000 kuna (otprilike 126.000 eura), umanjenih zbog nedostataka poput slijeganja terena i nepotpune dokumentacije.
Mreža je prodana PIS-u za 1 milijun kuna (otprilike 133.000 eura), što je manje od polovice izvorne vrijednosti iz 1999.
Ugovor o prodaji potpisan je 27. prosinca 2017., a stupio je na snagu 1. siječnja 2018. Prodaja je provedena na prijedlog Bože Galića, dugogodišnjeg župana, glavnog krokodila bare o kojoj pišem. Božo Galić je godinama, kao župan Vukovarsko srijemske županije držao nekakvo veleposlanstvo te županije u Zagrebu, na najatraktivnijoj lokaciji, Trgu Bana Jelačića 3. Nije mi poznato, jel držao i neko veleposlanstvo svog zavičaja, Crnih Lokvi (BiH)
U prosincu 2017. godine Tanja Cirba, načelnica tog Lovasa potpisala ugovor o prodaji mreže PIS-u za manje od 133.000 eura, unatoč financijskim problemima Općine i činjenici da mreža nije bila u potpunom vlasništvu Općine.
Novac od prodaje korišten je za izgradnju spomenika “Minsko polje”. Prodali tuđu plinsku mrežu i financirali spomenik, iako su gologuzani i nemaju love ni za život. Kako to zvuči ono, baš slavonski u kombinaciji s bosanskohercegovačkim.
Prodaja naravno nije konzultirana s mještanima, koji su se osjećali prevarenima jer su sami financirali veći dio izgradnje, ali nisu imali formalno vlasništvo (sudovi su kasnije presudili da imaju samo pravo korištenja, ne i vlasništva).
Mještani su odmah, 2018. podnijeli kaznenu prijavu DORH-u, koji je po vrlo hitnom postupku, već 2024. priopćeno je da se provode izvidi. Načelnica još nije ispitana.
Dodatne sranja u toj bari uključuju obiteljske veze: kći Željka i Tanje Cirbe zaposlena je u PIS-u, navodno na osnovi “naloga iz vrha županije”, umjesto druge kandidatkinje.
Marija Ratkić potpisnica ugovora o kupovini plinske mreže Lovasa uhićena je 2022. u velikoj aferi pljačke Ine (ukradena milijarda kuna), nakon čega je isključena iz HDZ-a.
Koristim priliku upitati, a što je s ostalim iz zaboravljene plinske afere Škugor?
