Baš nemam mira. A godine mi daju pravo nadati se miru, uživati u starim danima, u društvu meni dragih ljudi.
Sa smiješkom sam znao gledati što se sve događa u SDP-u. Jer tamo ima puno ljudi koji kada uđu tramvaj u kojem se vozim, ja izlazim.
Znao sam ulijetati u birtiju, mjehur samo što ne prsne, pa dok jurim na WC, doviknem kratka kava, i popišam se sav blažen. Sada toga više nema. Uletim u birtiju, a tamo sjede tipovi s kojima se ni u tramvaju vozio ne bi, pa odjurim, sav zapišan.
Do jučer su ti tipovi bili nekako izolirani, u svom svijetu. Njihov crveni vilajet zove se SDP.
Pa ih je sinoć pustilo van, među pošten svijet.
Raspustilo.
Zagrebom sada tumaraju raspuštenice i raspuštenjaci.
Što nije ni malo fer prema nama ostalima koji smo svoje društvo birali.
Svanulo je jutro, sunčano i lijepo. Sinoć je raspušten zagrebački SDP. I slavonsko brodski.
U SDP-u je Predsjedništvo odlučilo organizirati pozivni turnir.
Sjedne nekoliko mudraca za stol, našiljene olovke, pred njima blokovi papira s kvadratićima u koje će upisivati imena onih koje pozovu, pa čitaju ime po ime.
Umorni glas glavnog tajnika Vedrana Babića izgovara ime: Hrvoje Horvat.
Progovara netko s druge strane stola: E njega nećemo, on je dva puta glasao za Beru, takvi nam ne trebaju.
Vedran čita dalje: Nada Kecmanović. E ona je Bernardinka, a radi u Holdingu, nećemo ni nju.
Pa onda dalje čita Veki: Gordan Maras,
Nastane tišina. Opet isti glas progovara: On je uvijek glasao samo za sebe. Nećemo ni njega, on je smor, a nije vratio ni onih osamdeset tisuća kuna kazne.
Čita dragi Vedran, a pred njime nakon sat vremena prazan papir.
Pa pročita Rajko Ostojić. Pobogu Vedrane, pa radi njega sve ovo i izvodimo.
Na kraju sastanka na papiru desetak imena.
Onih koji sjede za stolom i biraju.
I to je to. Samo to je ostalo os socijaldemokracije u Zagrebu. Načrčkana imena nekolicine koja će glumiti nešto.
A što, ni dragom Bogu nije jasno.
Osim naravno meni. Poanta je u klubu. Ne onom NK Ježevo, ili nekom trećeligašu. Radi se o jednom posve drugom trećeligaškom klubu, na vratima čije svlačionice piše: Klub zastupnika SDP-a. Glavni trener, Peđa Grbin ima sve, ali većinu u klubu zastupnika nema. Niti će je ikada imati. tako sam mislio do sada.
Raspuštenjaci i raspuštenice se mogu derat koliko hoće izvan kluba SDP-a. U tome je poanta, dragi moji. Ali izvan SDP-a.
