Primitivci bi se bavili turizmom

Na računu se samo vidi da smo primitivci koji se čude svemu, poput neukih Indijanaca Kolumbovim staklenim perlama.

Portali i društvene mreže prepuni su računa koje gosti restorana, raznih birtija za potrebe sezone nazvanih noćnim klubovima, objavljuju, čudeći se ko pura dreku kakve su visoke cijene.
Svašta tu ima. Od nekakvog Don Julia 1942 Anejo, taj kurac košta boca pet soma kuna, do malešnog Heinekenčića, 025 koji je procijenjen i precijenjen na iznos od pedeset kuna.

Ondak čitam neki dan da se frajer čudi ko njuferica kurcu, pizzi od 100 kuna.
Čitam i križam se, a to izgleda otprilike ko što se križa onaj Peternel prije no što ga je Miroslav Škoro, doktor, educirao, kako se krstiti.

Dakle, postoji ekipa koja evidentno ima lovu. Ekipa kojoj lova služi za pokazivanje statusa.
Ne tako davno, sveti običaj mehaničara iz Wuppertala, čistačica iz Dortmunda bilo je slikanje stola u restoranu u kojem njupaju friganu patagonicu, ali tako da se obavezno vidi i stolnjak i nadstolnjak, pa slanje tih slika nekakvom Erichu ili gospođi Bunhilde, da se vidi da su i oni neki kurac i jedu u ribljem restoranu s nadstolnjakom.
Jer su oni krema, a gore u Njemačkoj su samo Ulli i Ulrike koji se grbe dan i noć, a o nadstolnjaku mogu samo sanjati.
Ako neko odluči polokati pet flaša nečega nečitkog naziva po cijeni od 5.000 kuna, oprostite to je samo njegov problem.

Nipošto moj, a ni vaš.
Primitivna izdrkavanja nad činjenicom da je tip kupio dvije tri lokalne šojke ili je došao opremljen šojkom koju je skupio negdje na specijaliziranim stranicama, pa se išo proveselit i počastit Don Juliom 1942 Anejo, govori samo o nama.
Nipošto o birtiji koja je imala na lageru najmanje pet boca cuge po pet soma kuna. Jerbo znaju da imaju takvu klijentelu.
Ne govori ni o tipu previše. Na računu ne piše jel tip koji je posego u novčanik fudbaler ili nekakav Pera Konj, viđeniji član srpske mafije s hrvatskom putovnicom, ili ginekolog s prizivom savjesti u državnoj bolnici, koji svoju savjest naplaćuje popodne u privatnoj klinici. Možda je i lokalni HDZ-ovac. Možda je gradonačelnik Segeta Donjeg, koji je došao pokazati de ne samo zna žderati, nego i lokati. Možda je neki mladi hotelijer željan dobrog provoda, a istovremeno je i sin nekog saborskog zastupnika?

Na računu se ne vidi radi li se o šojki koju je njen muster i financijer skupio na Iskrici, OnlyFansu, Instagramu, Twitteru ili Linkedinu. Ili samo jeftinoj kuravi kojoj je dopala čast da eto proba i tog Julia.

Pročitajte i ovo:
Na godinu bi nam se turizam mogao pretvoriti u govno!

Na računu se samo vidi da smo primitivci koji se čude svemu, poput neukih Indijanaca Kolumbovim staklenim perlama.
Želimo se baviti turizmom. Želimo imati goste koji su široke ruke, a ne golje i gologuzane u crnim soknicama s trikitrakama kojima je sladoled od pet kuglica što ga ližu ponosno na ulici, dok im se slijeva niz šaku, jedini pravi obrok toga dana. Želimo jebenu vanpansionsku potrošnju.

Ima i taj nekakvi Carpe Diem. Noćni klub, a u stvari apoteka. U njega nemežeš uć ako para nemaš. I tamo ideš potrošit pare. Kako ćeš ih spizdit, to je tvoj problem. Oni imaju cjenik, a niko živ na svijetu ne bi naručio taj nekakav Julio od pet soma kuna, da nije znao  da je piće skuplje od cjepiva za rak dr Filipovića. I što koga boli kurac. Račun izdan, fiskaliziran, Marić pobrao 20.000 kuna PDV.

A opet, želimo objavljivati račune i izdrkavati se i čuditi ko pura dreku.
Frajer se čudi pizzi od sto kuna. A ja se čudim frajeru. Nije ta stokunska pizza kupljena u jedinoj pizzeriji u tome malomen mistu. Jerbo, svako naše malo misto ima barem dvadesetak pizzeria. I pet pekara po deset kuna četvrt.
I jedna pizzeria prodaje pizze po sto kuna.
Znate li zašto?
Jer joj je pun kurac primitivaca. Hoće goste koji će to pojesti, platiti i vratiti se opet.
Neometani od primitivaca!

Ali ne. Taj račun smeta gospon Antunu – Tuni iz Starih Mikanovaca u Slavoniji. Jer on nema ni za kruh, a vidi kakav račun. A on nema.

Ima dragi gospodine Anto, ima, prošećite bilo kojim slavonskim mjestom, pogledajte koliko praznih kuća i imanja ima, pa onda pogledajte, ne u račun, nego u rezultate izbora trideset godina unatrag. Pa ćete shvatiti.

Ljudi često rade stvari za koje se nekima čini da su van pameti. Vama nitko živ ne može objasniti kako netko spizdi 100.000 kuna na cugu za društvo i kurve.

A možete li vi ikome objasniti kako uporno birate one koji vas uništavaju?

Mazohizam je to mog dragi Tuna.

.

Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene. Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja. A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…

Vezani članci

Društvene mreže

8,496ObožavateljiLajkaj
5,015SljedbeniciSlijedi
12,384PretplatniciPretplatiti

Najnovije na portalu

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije na portalu

Josip Dabro, kod kojeg sve što je, nije

Nekak sam vrlo zadovoljan ovom novonastalom situacijom oko mitraljesca i pjevača ustaških poskočica, Josipa Dabre. Svako malo virkam na portale, gledam jel se on...

Plenković i Vlada u borbi protiv šlager pjevača

U školi smo imali tipove. Možda je izraz tip prejak, posve neadekvatan, dakle, da se ispravim, u školi smo imali bezlične ljigavce, upravo kao...

Glavni grad svih Hrvata

Rukomet, Europsko prvenstvo u rukometu je gotovo. Gužva oko dočeka je prošla. Osim naravno u Saboru, gdje se još uvijek bruse noževi i saborskim...