Puno toga meni nije jasno.
Imaš oca ili majku, stari su i nemoćni, ti radiš ili živiš u drugom mjestu, oni svoje posljednje dane proživljavaju sami, snalaze se, ako mogu, kako znaju.
Onda ih pun povjerenja upišeš u dom.
Ako imaš sreće, pa živiš u Zagrebu, za dom u gradskom vlasništvu čekaš minimalno petnaest godina.
Privatni su uglavnom samo umirališta koja životinjski deru s cijenama.
Tražiš vezu, skupljaš EUR-a, šmiraš i mitiš.
I onda ih uvališ u dom.
Onda dođe korona, u domu ih čuvaju kako ih čuvaju.
I roditelj ti umre od korone, koja je samo ubrzala njihov biološki kraj.
I tako umre dvanaest nečijih roditelja. U samo jednom domu.
Svaki peti Hrvat koji je umro, a da se njegova smrt veže uz koronu, umro je u tom jebenom domu.
I zadnjem papku bi bilo jasno da nešto debelo ne štima.
Onda dođe inspekcija, stroga i mrgodna, jerbo ih je poslao Vili, da vide kako je svaki peti od sveukupno umrlih, umro u jednom te istom domu.
Inspekcija dođe kod ravnatelja, Dobar dan, dobar dan, mi smo inspekcija, došli smo u kontrolu. Prvo Vas molim gospodine ravnatelju, Vaše podatke. Zovem se Ivan Škaričić, adresa Doktora Franje Tuđmana 91, Split, broj iskaznice 132. HDZ iskaznice.
I inspekcijski pregled je završen.
Niko nije kriv. Uz veliko olakšanje HDZ-a i HDZ-ovog stožera.
Inspekcija je napisala izvještaj poput one priče koja dugo kola u narodu. Umiru stari ljudi, a korona im samo ubrzava posljednji trenutak.
A u tom domu niko nije kriv.
A malo koji je ostao živ.
Što je dvanaest života prema kurčevom plavom komadiću plastike na kojem piše 132?
Ma moglo je umrijet 500 ljudi.
Kad čovjek ima plavu plastiku.
Ko James Bond, Licence To A Kill.
To što je James iz Omiša panjina koja ni kompjutor na prvoj polovici 21. stoljeća ne zna upaliti, čak i nije bitno. Ovo nisam izmislio, ovo je iz razgovora s njime u nekakvom intervjuu.
Kad su Omišani, koje je ovaj tlačio kao gradonačelnik rekli da im ga je pun kurac, pa ga nisu izabrali, brže bolje priskočio je pajdo, današnji tajnik HDZ-a, Ante Lipo Prezime Sanader, pa uvalio panja u starački dom, premda ovaj pojma nema ni o čemu. Ni o paljenju kompjutora, ni o starčadi.
(Ne zna ni Bandić upalit kompjutor, ali Zagrepčanima ga nije pun kurac, već šesti puta)
Dakle, čovjek nije kriv. Ni taj Ante Lijepog Imena ni ovaj IT stručnjak.
Pa su se sjatili novinari na Stožer pitanjima. A niko nije kriv!
Jedino je Bog sa svoga dlana izbrisao dvanaest imena. A jebiga, događa se.
A upravo zato što se događa, cijela nacija je zaključana i čuči u kući već, čini mi se stolječima
Djeca su nam sve tuplja, jer ne idu u školu, pa pokvareno mislim da i na taj način HDZ osigurava budućnost, jer neškolovani su prema svim istraživanjima upravo njihova armija glasača.
A novokomponirani Đuro, pod nazivom Vili, laže i masla, uvjerava da je sve OK. On ne vidi ništa sumnjivo što je na jednom mjestu umrlo 12 ljudi.
Ej, tucet ljudi gospodine Vili.
Ja ne vjerujem da Vam je kartica uzela znanje, mislim da ste odličan liječnik, samo mislim da Vam je kartica uzela savjest! Politička budučnost je blještava.
Jebeš častan poziv u kojem si postigao sve u odnosu na druženje sa Stevanom Culejom, Franjom Lucićem i ostalim intelektualnim cvijećem HDZ-a.
Ne pratim te igrokaze tog Stožera, samo bacim oko na početku, pogledam one plave kulise, uvjerim se da još nisu donijeli nikakve plinske boce.
Jer, Savska nije daleko.
Kompromitiranje ide iz dana u dan. U svakom pogledu svakoga dana sve više napreduju.
Nego, ne znam, da li SDP i dalje ostaje u svom zahtjevu da se svima skinu plaće osim Viliju?
Kao i obično, kratkovidno i nepismeno! Čestitam, samo me muči neizvjesnost, tko je genijalac koji se toga dosjetio? Konkurencija je ogromna. Sad šute ko posrani golubovi. Do pred dva tjedna skoro sve stranke su se takmičile ko će se više uvuć u dupe Viliju i ekipi. A sada šutite. I vi šutite ko posrani golubovi. Jer ste politički nepismeni, a vodili bi državu.
Nema ovdje spasa!
