Danas je Dan borca. Dan koji je bio nekada praznik u mrskoj nam Jugi. Danas više nije praznik, ne slavi se. Slavi se u Americi, Dan nezavisnosti. Od danas, četvrtog srpnja, ljeta gospodnjeg 2022, do početka sezone grijanja u Zagrebu ostalo je još punih devedesetak dana. Tako nekako i počinjemo paliti peći, radijatore, sa štednjaka na drva skidamo vaze koje su postavljene preko ljeta, cijepaju se drva, pa se lagano upali vatrica.
Samo Bog i Putin znaju. Pretvara li se Putin u božanstvo?
Sam Bog, a osim njega vjerojatno samo Putin zna kako će to s grijanjem izgledati ove godine. Neki dan je objavljeno da je eto, pokvaren plinovod kojim Rusija isporučuje plin Njemačkoj, pa su Nijemci, ponosni sunarodnjaci gospodže Ursule von der Layen, izdali priopćenje da bi ove ogrjevne sezone moglo biti problema. Problemi s grijanjem u zemlji koja ima desetine tisuća vjetroelektrana, na desetke nuklearnih centrala. Sve to zbog radi sankcija koje je EK, pod vodstvom te gospodže koja je prije bila ministrica obitelji u njemačkoj vladi. Njemačka verzija Nada Murganić, nametnula Rusiji. Ja nekako ne vjerujem toj Europskoj komisiji. Jerbo, znamo da mi Hrvati moramo u svemu kopirati one druge. Pa kad vidim kakve smo mi individue poslali i delegirali, a na izborima za EU parlament i izabrali, sklon sam vjerovati da je cijela administracija Europe, barem u ovom sastavu sada, sašivena od istog štofa kakav smo mi poslali tamo. Jedna moralno problematična osoba, koja čak i svoj osnovni posao profesorice engleskog jezika radi katastrofalno postaje veliki drek u EK. Pa se mislim, kakve su stručne kvalitete njemačke varijante Nade Murganić da odlučuje o praktički sudbini šestotinjak miliona Europljana. Putina svi ti politički analitičari opisuju kao tipa koji želi obnoviti Ruski imperij, ili obnoviti SSSR, u granicama u kojima je bio nekad, prije raspada na države za koje nikada ne bi čuli da nema Eurovizije. U krivu su. Putin je postao Bog, nikakav Tsar, nikakav predsjednik prezidijuma SSSR. Jer, samo Bog i Putin znaju što će biti s grijanjem ove godine.
Dakle, sada znamo, jedan od bogova je pravoslavac.
Volje za pregovorima nema.
Rat traje. Neosporno je da je Putin prvom bombom, prvom raketom bačenom na teritorij Ukrajine postao agresor. Tu nema spora, makar za moje poimanje.
Koliko je postojala volja, a pitanje je koliko postoji stvarna volja da se, prije rata, rat izbjegne, ili sada da se zaustavi. Pa se objavi, počinju pregovori. Sjećam se davno su Le Duc Tho i Kissinger pregovarali četiri godine, onaj Kissinger koji sada smatra da se pregovarati mora i da će Ukrajina morati odustati od suvereniteta jednog dijela svog teritorija. Ali tako ne smatra EK + Boris Johnson. Naravno, da ne smatra niti Amerika, koja je u posve drugoj situaciji u odnosu na Europu, koja nije provodila sankcije zbog rata u Iraku, rata u Afganistanu, jer nije mogla, sudjelovala je u njima. Europa nije provodila sankcije niti protiv Velike Britanije zbog rata na Falklandima. Pregovore nitko ni ne spominje, jer se vrlo uspješno prazne skladišta stare vojne opreme, slavodobitno se spominju napredovanja ukrajinske vojske, da bi onda u jednoj rečenici objavili da je pao taj i taj grad. Iz svake paštete iskače Zelenski, koji mi uistinu ide na ganglije dugo vremena.
Rat u Ukrajini, težak i krvav, završit će u krvi. Ne do koljena, nego preko glave. Sučeljeni čelnici će nestati. Ukrajinci će riješiti svoga, po mom mišljenju, to će napraviti plaćenički Azov. A plaćenički Wagner, okrenuti će oružje kontra Putina, kad im ponestane plijena.
Jer, ovo je rat plaćenika, dirigiran od strane Amerike, koja je instrumentalizirala bezglavu Europu, učinivši je u potpunosti ovisnom o Americi. A u plaćenika časti nema.
Hrvati su kolateralna žrtva rata i HDZ-a
A mi Hrvati vozimo se skupo, iako imamo nešto nafte i nešto plina, a imamo i rafinerije. Komada dva. A imamo i Mađare i Gordana Grlića Radmana kao dotu. Ali imamo i Andreja Plenkovića. A Andrej Plenković ima u EK perspektivu koju ne želi ugroziti, samo zbog tričarija, da li se vi vozite ili grijete. Kao da je to bitno. Jedemo još skuplje. Svijetlimo skupo. Skupo plaćenu hranu skupo pripremamo, bilo na struji bilo na plinu. Kako stoje stvari, dilema će kratko trajati, pripremati ćemo na struju, jerbo plina neće biti.
Kakva je razlika između Ursule i Vladimira?
Sve to bolno podsjeća na onaj vrlo stari vic.
Mali Jugović jede bananu, gleda ga mali Rumunj. Pita ga što to jede. Bananu, kaže Jugović. Imamo mi i kaugume. Rumunj ne zna što je to. Imamo mi i čokolade. Rumunj ne zna što je to.
Onda slavodobitno uzvikne. A mi imamo Ruse, a vi nemate, a Kad budete imali Ruse, nećete imati banane, kaugume ni čokolade.
Vic je bolno aktualan, jedino što u njemu fali i Europska komisija, bok uz bok Rusima.
Europa je na koljenima, ako to niste znali, sada vidite, a za devedesetak dana, kad se budete grijali uz hladne radijatore, kad nabacate kapute i sve deke koje imate na dijete, da se ne smrzne, onda ćete shvatiti. Nijemci će shvatiti kada debeli krupni kapitalisti budu podapirali jajca u hladnoj vodi. Pa će poslati Ursulu u kurac. I nju i sankcije.
Hrvati shvatiti neće nikada, možda za desetak godina, toliko im treba da iz dupeta dođe u glavu.