Postoje sposobni ljudi.
Oni koji u školi preskaču razrede, u prvom razredu osnovne škole vade deveti korijen iz 323.652.971,93.
Olovkom i papirom.
I glavom, dakako.
Pa ih odma prebace u treći razred.
Jedna od takvih je i izvjesna Sanda Alić.
Radi se o svestranih ženi, kojoj sposobnost dopušta baviti se mnogim stvarima, sve ona stigne.
Jer je organizirana.
Evo, stigne pisati po FB, objavljivati slike tipa ZDS.
Uspjela je i sina, dok je bio malešan naučiti starom hrvatskom pozdravu, pa je to sve skupa objavljeno na jubitu.
Valjda stigne skuhat i bistru goveđu juhu, za slučaj ako se ko od ukućana ne daj Bože napije, da se otrijezni.
Uspjela je i organizirati štrajk medicinskih sestara, onako iz zajebancije, uz kavu.
Uspjela je i završiti prekvalifikaciju, za bit medicinska švesterka, pa stečenim znanjem liječit ljude i spašavat im živote.
Prekvalifikacija traje godinu i četiri mjeseca (16 mjeseci), a ova superžena završila je prekvalifikaciju samo za osam mjeseci.
Upola kraće.
Prekvalificirala se u lipnju 1997. u naravno, BiH, na svjetski poznatoj medicinskoj školi u Travniku, a nostrificirala je papire u studenom iste godine.
Skoro da je proces nostrifikacije potrajao kao što je trajalo skraćeno školovanje.
Zlobne gadure, njene kolegice tvrde da je cijelo vrijeme dok je trajala ta prekvalifikacija, vrlo redovito dolazila na posao na Rebro, a da ni na tu skraćenu prekvalifikaciju nije ni primirisala.
To što je radila kao medicinska sestra prije dobivanja tih kakvih takvih papira, govori puno o ravnatelju bolnice ,koji je prepustio brigu o zdravlju pacijenata sestri koja plave veze nije imala ni sa čime.
Ako je sve istina, a postoje svjedoci, pa iz HKMS izjavljuju d apostoje sumnje u vjerodostojnost njene diplome, onda samo mogu reći dvije stvari.
Jebeš zdravstvo i Sretan sam što sam bio tada zdrav!
