Probudio sam se rano. Još je bila noć. Prerano je za isploviti na vršu. Ali, nije bilo dosadno, gledao sam Trumpa, njegov fidelkastrovski govor na Konvenciji, govor kojim prihvaća ono za čime žudi. Prihvaća biti kandidatom Republikanske stranke na predstojećim američkim izborima. Donald Trump s flasterom na uhu, kao da su mu na uho nataknuli vrećicu Franck čaja, govori polako, tiho, pa onda stupnjevano povisi glas. Savršeno izvježban, iskvarcan, poblajhan. Ne ulazim u sadržaj, ali nastup mu je uvjerljiv, sugestivan, pobjednički. Piarovski izbrušen do najsitnijeg detalja. Dok ga slušam pred očima mi scena od prekjučer, Joe Biden pokušava se uspeti stepenicama koje vode u Air Force One. Zebnja svima oko njega, hoće li uspjeti tu složenu radnju izvesti bez pada ili barem spoticanja. Velika pobjeda Joe Bidena. Uspeo se uz petnaestak stepenica bez spoticanja.
Razmišljam, Trump se hrusti odmah završiti rat u Ukrajini. Naravno da je to nemoguća misija izvesti onako kako on kaže, u jedan dan, ali neka ga završi u petnaest, ja zadovoljan.
Najavljuje veliki zaokret Amerike, koja bi se trebala okrenuti sebi. Zatvoriti špinu koja obilato navodnjava ratne apetite Europe, Ukrajine.
Sad čekam da Demokrati izvrše snažan pritisak na Joe Bidena da odstupi iz izborne trke. Netko od njih morati će mu dati nemoralnu ponudu, koju on iz poznatih razloga, ne može razumjeti. A ionako je sve zaludu dok se Predsjednica Jill Biden ne složi s prestankom svoje neograničene moći.
A EU je jučer, poprilično usko, izabrala kompromitiranu i aferom opterećenu Ursulu. Za nju su glasali svi Hrvati osim Stephena Bartulice. Hrvati u EU parlamentu misle onako kako misli većina. Nema tu mozga ni morala. Samo interesi. Samo novac. Pa će od zime u Ukrajini ratovati EU. Predvođena Ursulom. I sjebati Putina.
Sve u svemu, bit će veselo nakon američkih izbora, jerbo, ja sam uvjeren da će oni biti puka formalnost, osim ako se nekakvom snajperistu Trumpova glavurina ne pojavi u krstu končića bez micanja. A Trump drekne Napucaj me, napucaj me sad. Vezano na atentat na Trumpa imali smo prilike svjedočiti skučenim umovima naših novinara i reportera. Ne postoji pokušaj atentata. Postoji samo atentat. I štrajfano uho je atentat. Atentat je svaki napad na političku osobu, bio on uspješan ili bezuspješan. Ali priučeni novinari i frfljavi reporteri to ne znaju. A impresivno je kako svi novinari pišu i govore upucalo ga. Kakav glup izraz, upucati, ali nemreš niš pametno očekivati od budala.
Dok ovo pišem širom svijeta u HiTech firmama riknuli su informatički sustavi. Kompjutori se restartaju, pa opet iznova. I ne radiju. Pogođene su medijske kuće, zračna plovidba. Pa se pišu karte ručno, svašta se izvodi. I CEZIH ima poteškoća, ali postoje garancije cvjećarne Biba koja vodi sve informatičke poslove za Vilijevo ministarstvo, da nema beda. Sve bu riješeno. Ako se ne riješi, oni imaju i rezervnu varijantu. U ponudi imaju velik izbor raznih vijenaca.
HRT se uvrstio u HiTech firme. I njima su riknile njihove triosamšestice. A i čitači floppy diskova su zaštekali. Ko zna, možda u program ubace Peru Maldinija dok se sve ne riješi. Njega dugo nisam vidijo.
Obzirom da je frka u HiTech firmama, velika je utjeha da frke nema u Hrvatskim željeznicama, informatički problemi ni malo ne utječu na redovita kašnjenja vlakova. Dobro je znati. Pa će put do Splita trajati i dalje sedamnaestak sati, a putnici će povremeno moći protegnuti noge i prošetati uz vlak u pokretu. Putnicima koji izlaze s vlaka u šetnju savjetuje se da ponesu vodu, da ne ožedne dok čekaju da stigne vlak do njih, jerbo, vrućine su velike.
Navedenim kompjutorskim problemima nisu zahvaćeni oni iz Domovinskog pokreta, što je sreća u nesreći.
Uglavnom, vruće je. Vrše su dignute, ulov kilav, jedan oveći brancin i hrpa malih oradica koje sam vratio u more. Pa nek čekaju da striček dođe na godinu. Vratio sam i one koje je brancin od dosade do pola požderao u vrši dok je čekao da ga izvučem.