Moram izraziti žaljenje što smo opet pali na ljestvici, iako se ovdje radi isključivo o dojmu.
Riječi su ministra pravosuđa Bošnjakovića, kao reakcija nakon što je objavljeno da je Hrvatska pala na ljestvici indeksa percepcije korupcije Transparency Internationala.
Još je rekao da mu je žao.
Boli me kurac za njegov osjećaj žalosti. Žao je uvijek onima koji su nesposobni i nemoćni promijeniti bilo što. Ili ti ne žele.
Žao mi je ali ne želim?
Dakle, sve je u dojmu kaže ministar.
A što je dojam?
Dojam je to i kad imate osjećaj da vas neko jebe.
Pa se osvrćete oko sebe.
A nema nikoga.
A i dalje vas neko jebe.
Tvrdo vam je otpozadi, a niko vam ne dahće za vrat.
A vama je unutra.
A nema nikoga.
Pa se pitate jeste li ludi. I sutra i preksutra, uvijek isti dojam.
Neko vas jebe. A ne znate tko.
A tvrdo vam je optozadi, a nema nikoga.
A nitko vam ne dahće. Niti puše za vrat.
A vi ste naguženi.
A ministar govori da se radi o vašem dojmu.
I da mu je žao.
E sad što mu je žao, nije rekao.
Da li mu je žao što vas neko guzi?
Da li mu je žao što vas guzi njegovo pravosuđe?
Ili mu je jednostavno žao što je konačno otkriveno da smo skoro najgori?
Jer, ne treba nama nikakav nekakav Transparency. Mi to znamo i bez njih.
Jer nas jebu netransparentno.
Dugo vam treba, jako dugo, da shvatite, da vas guzi država.
Da vas jebe ministar Bošnjaković sa svojim aparatom nesposobnih i nepoštenih sudaca.
Koji vam se cere u lice i pokazuju obje ruke i govore: A vidi ruke!
