Veliki drek uvijek izlazni na stražnji izlaz

Hrvatska je mala zemlja za veliku nepravdu.

A sve samo zato jer ne funkcionira osnovni mehanizam.

Pravosuđe.

Ruglo kojem se rugaju svi. Jer, lako se rugat dok ne dođeš u situaciju da pravosuđe odlučuje o tebi i tvojoj obitelji.

Nepravda je postala toliko uobičajena činjenica, da se već teško i osvrtat na nju.

Hrvatsko pravosuđe nije zasnovana na presedanima, poput pravosuđa anglosaksonskih pravnih sustava.

Rekao bih srećom.

Jer odluke naših sudova su toliko nakaradne, da kada bi te presude postale presedanske, onda bi prometne ubojice nakon godine dana upravljale svojim ubojitima automobilima koji su se tek vratili sa popravka kod autolimara.

Pa bi se na sudovima odvjetnici prometnih ubojica pozivali na spor Horvatinčić broj jedan.

A da ne dopizde sucima i javnosti, onda bi se drugi puta pozivali na spor Horvatinčić broj dva, a kada bi se radilo o višestrukim žrtvama, onda bi svakako presedanski bio spor Horvatinčić broj tri.

Pa bi njihovi štićenici lijepo i veselo izlazili iz sudnice.

Silovatelji bi mogli nastaviti sa svojom podlom rabotom, kao da se ništa i nije desilo.

Gospodarski lopovi bi odmah nakon tromjesečnog guljenja krumpira mogli nastavit s krađama i prevarama.

Da je presedanskog pravosuđa i dan danas bi bio Zdravko Mamić u Hrvatskoj, jer bi bio suđen po presedanskim slučajevima Čobanković ili Ljubo Česić Rojs, ogulio nekoliko stotina kila krumpira i mogao na dalje musti Dinamo i Prčiju, kako se svojevremeno nazivala ekipa u crvenobijelim pravokutnicima, kako im kockoglavi tepaju, bjeguncima u porezne oaze, kockastima.

Niti jadni Nadan Vidošević ne bi bio izvrgnut ruglu i povici, da se prema njemu poveo presedanski slučaj Ivica Kirin. Ma ni zatvora ne bi vidio.

Zbog nepostojanja presedanskog pravosuđa jadni suci su prisiljeni izmišljat cijele akrobacije, ne bi li oslobodili ili osudili na minimalne kazne razne zločince i hajduke.

Te nadrljat presude kojima bi se smijala i djeca od dvije godine.

Razrađen je cijeli sustav u održavanju nivoa nakaradnosti pravosuđa.

Recimo, ako si neki važniji drek u društvu, ni ne prespavaš u zatvoru makar ti je stan prepun droge, jer poznaš Toma Forda.

To što ti je otac general hrvatske vojske i osoba sklona kriminalu, svako ti je olakšavajuća okolnost.

Pa se policija obazrivo ponaša s tobom, jer ti poznaš Toma Foerda koji ti je napunio stan drogom.

A Ivanu H. građanu kojem sutkinja nije dopustila saslušanje svjedoka obrane, kojem se poduzeće koje je navodno oštećeno tri puta, očituje da nemaju nikakva potraživanja od njega, sutkinja drapi godinu dana nepravomoćno. Iako su oni svjedoci optužbe iskazivali činjenice koje su mu išle u korist.

Pa sutra po presudi sve novine objave da je nekakvi anonimus Ivan H. (ali objave puno ime i prezime) osuđen na godinu dana zatvora, jer je lopov i jer je muljao.

Da bi se skoro četiri godine agonije i osobnih kriza i tragedija, ispostavilo da on nije kriv.

I isti sud donosi presudu da nije bilo kaznenog djela.

Kozi koja ga je osudila i uništila nekoliko godina (6 1/2) života, nije se desilo ništa.

Eno je i dalje mekeće za plaću od dvadeset tisuća kuna i donisi svoju pravdu, nikom jasnu.

Na sudu iz kojeg se izlazi na stražnji izlaz,

Pričao sam danas sa Ivanom H.

Pokazuje mi ogorčeno članak u novinama, o Milanu Bandiću koji napušta sudnicu na zadnji izlaz.

Uzrujano mi priča kako su jedne novine, Večernji list, držale članak u kojem piše da je on lopov i četiri godine nakon pravomoćne oslobađajuće presude. Slao im je presude, hodočastio, a njima se jebe živo.

Posao nije mogao naći, svaka budala ga je mogla progooglati bez problema.

Milan Bandić, oličenje sveg zla u gradu Zagrebu, čovjek koji je svojim nastranim umom i poimanjem morala, obezvrijedio i parlamentarnu demokraciju, čovjek koji je oteo građanima u vjeru u bilo što vezano uz ovo društvo, jučer je zgradu Županijskog suda u Zagrebu, u kojoj se svakodnevno nalazi, na zadnja vrata.

Na koja nikada ne izlaze optuženici.

Zašto, naravno, nitko ne zna.

Misteriozno poput krugova u žitu.

Jer, cilj je ovog sustava u kojem vegetiramo, dokazati da smo svi mi drek, a on veliki drek.

Koji izlazi na stražnji izlaz.

Pročitajte i ovo:
Hrvatsko novinarsko društvo bojkotiralo Bandićevo novogodišnje primanje
Spectator
Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene. Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja. A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…

Vezani članci

Društvene mreže

8,496ObožavateljiLajkaj
5,237SljedbeniciSlijedi
12,384PretplatniciPretplatiti

Najnovije na portalu

Spectator na Twitteru

Jutros u kafiću, prvi red do mora. Frend koji boluje od Dinama, vrlo glasno izražava bojazan o tome ima li stadion u Osijeku semafor koji može prikazati dvocifreni rezultat.
Bojim se da ga sutra neće biti na kavi.
A baš je njegov red za platiti.
Jebi ga.

Govoreći o ekocidu, miinstar Fabijan kaže: "Među prvima smo u EU koji će imati takvo kazneno djelo".
Pa to je i normalno, Europi to ne treba, oni tako svoj opasni otpad izvoze u Hrvatsku (HDZ).

Nadam se da ću poživjeti još desetak godina, pa da doživim trenutak kad se pojavi vijest da je EK donijela paket mjera za pomoć Hrvatskoj, paket kojim bi se ublažile teške posljedice vladavine HDZ-a.

Blagotvoran utjecaj vode antimonovače na Benkovčane

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

Najnovije na portalu

Sisa Grada Zagreba

Početkom ove godine Grad Zagreb odlučio je pokazati kako on transparentno posluje. Pa je otvorena web stranica transparentnost.zagreb.hr. na kojoj su iskazana sva plaćanja...

Tomaševiću, gdje su Ti bageri?

Davno, još sam bio gimnazijalac, u mom kvartu nalazila se niska kuća, s rešetkama na dva prozora. Škripava vrata. Dva dimnjaka na krovu prekrivenom...

Pišta i ja

  Snaga ulice Imam frenda. Pišta ga zovemo. Oduvijek. Dali su mu ime po djedu Stjepanu. Kojeg su svi zvali onak purgerski, Pišta. Mali Stjepan bio...