Ustav 1974.

Sedam godina kasnije, otišao je i Tito. Dok je bilo Tita bilo je i shita, kaže narod. A od kad nema Tita, ima šita. Šita ima kolko ti srce želi. U svim republikama i pokrajinama, kako bi se reklo tada.

spot_img

Tri godine bez kušanja

Odvjetništvo kojem je na čelu Ivan Turudić postiglo je nagodbu s Gabrijelom Žalac, koja je svom tupavom bratu koji nije mogao položiti državni ispit,...

Volim izjave domovinskih pokretaša

Svako od nas ima neka sitna zadovoljstva. Vjerujte mi, imam ih i ja. Podosta. Najveća zadovoljstva su mi čitanje i pisanje. Pišem svašta. Pišem...

Pomozimo gospodinu Nini da mu se ne okreće želudac od zagrebačkog zraka

Na N1 televiziji gostovao je Nino Raspudić, suprug nesuđene europarlametarke, nesuđeni Prvi damac Republike Hrvatske i wannabe suprug gradonačelnice. Ne, nije Nino Rapudić poput...

Usukani Andrej, z rupčekom

Prošli su izbori. Prvi krug. Svi su sretni, svi su zadovoljni, ko mali prasci što se u blatu valjaju. U čas su zaboravili svoje...

DP. Double penetration

Bojim se ja otkrića da sam samo jedan obični staromodni seronja, tip sklon predrasudama i vječitim klišeima. Po mom shvaćanju, političar bi trebao biti...

The Day After

Napeto je bilo ko u filmu. Onom niskobudžetnom, ono, jedna kamera, režiser koji se muva, glumci koji su pristali glumiti za mali honorar koji...

Polovica života…

Gledam slike od pred dva mjeseca. S ekrana me gleda zakrabuljen muškarac, s debelom potkapom, podignuta kragna vjetrovke, iza njega tanka traka mora. Dan...

Evo, samo malo vježbam pisanje

Čitam u novinama, u Ugandi su otkrivene ogromne zalihe zlata. Spominju se pusti milioni tona zlata pod površinom Ugande. Točnije trideset i jedan. Milijun....

Predsjednik Milanović podnio zahtjev za izvanredno zasjedanje Sabora

Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora, temeljem odredbe članka 79. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske, podnosim Zahtjev za izvanredno zasjedanje Hrvatskog sabora sa sljedećim dnevnim redom: 1. Zaključak kojim se...

Iz tiska: Koliko je Ukrajina pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu?

Prenosim članak Pere Kovačevića s portala Maxportal u integralnom obliku. Predsjednik Vlade Andrej Plenković, ministar Grlić Radman i drugi hrvatski dužnosnici, kao i mediji ističu...

Aktualno: Kako izvaditi čip iz tijela nakon cijepljenja – kompletna procedura

Autor: Moje vrijeme Iako cijepljenje protiv koronavirusa još uvijek nije obvezno, sada je jasno da će necijepljene osobe vjerojatno biti izložene različitim restrikcijama, što praktički...

Članak iz BORBE o heroju socijalističkog rada i savjesnom komunistu

Listam tanke, krhke, smećkaste listove nekadašnjeg partijskog lista Borba, koji je izlazio i na latinici i na ćirilici.. Prsti pocrnjeli od olovne boje, gledam,...

Ko nabije taj dobije. Ante Samodol o Zagrebu

Cirkus u našem gradu OD ANTE SAMODOL DATUM 07/10/2021  0  13684 VIEWS CIRKUS U NAŠEM GRADU Šator Zagrebačkog holdinga   Pregovori, na poziv ekipe iz Možemo, su bili u...

Kupuje li Tomašević robu s greškom?

Prenosim članak s portala Panopticum. Tekst: Panopticum Foto: CIN/Panopticum/S. Cinik Nakon što je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević poništio javni natječaj za oporabu glomaznog otpada Grad Zagreb odabrao je u...

Pretplatite se na Newsletter

Primajte najnovije članke u svoj pretinac elektronske pošte

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

Prvi put u istoriji ljudskog društva, radni čovek dobio je pravo da upravlja rezultatima svoga rada i postao sam svoj predstavnik, poslanik i odbornik.

Grmio je Mika Špiljak s govornice u Skupštini SFRJ toga dana, 21. veljače 1974.

Za one koji ne razumiju, a svakim danom ih je sve više, što je Mike Spike tada rekao, ljubaznošću Google prevoditelja:

Prvi put u povijesti ljudskog društva radni je čovjek dobio pravo upravljanja rezultatima svoga rada i postao sam svoj predstavnik, zamjenik i vijećnik.

Iz prvog reda pogledom ga je strijeljao Tito, zadovoljan učinjenim. Eduard Kardelj bio je glavni tvorac ustava, a on je na nagovor braće Pozderac inzistirao na pravu samoodređenja i odcjepljenja republika i pokrajina, s čime se složio Tito koji je rekao bih već tada duboko u sebi uvjeren da će se sve ovo raspasti kad on ode. Jer, on je čeličnom rukom držao zatvorenu jutenu vreću u kojoj su se nalazili rogovi. Kad je njegov stisak popustio, vreća se otvorila, a sve neslaganje među rogovima u vreći završilo je raspadom Jugoslavije. Krvavim, negdje strašno, kao u Hrvatskoj i BiH, negdje malo, kao u Ratu turskih vozača kamiona u Sloveniji.

Sedam godina kasnije, otišao je i Tito. Dok je bilo Tita bilo je i shita, kaže narod. A od kad nema Tita, ima šita. Šita ima kolko ti srce želi. U svim republikama i pokrajinama, kako bi se reklo tada.

Godine 1974. na današnji dan, donesen je Ustav SFRJ koji polazi od prava svakog naroda na samoopredjeljenje i pravo na odcjepljenje. Taj ustav pravni je osnov kasnijeg odcjepljenja republika, a kasnije i Kosova.

Usudim se reći da bi put Hrvatske do punog priznanja  bio puno puno teži da nije bilo ustava iz 1974. Jer, krv koja se prolijevala u borbi protiv srpskog agresora, nije bila dovoljna zemljama u svijetu. Jer, tko zna koliko bi svijet šutke i poluzainteresirano gledao na rijeke izbjeglica, na mrtve, da sedmog siječnja 1992. nije jugoslavensko Ratno vazduhoplovstvo srušilo helikopter s promatračima tada još Europske ekonomske zajednice. I ubio peteročlanu posadu. Tek kad je potekla krv četvorice Talijana i jednog Francuza, Europa je shvatila da je vrijeme za priznanje. Krv desetina tisuća boraca, civila, na desetine tisuća porušenih kuća, bezbrojna silovanja, Europi nisu značile ništa. Ali kad su počeli ginuti njihovi, e onda zajebancije više nema. Međunarodno priznanje Hrvatske rafalno se počelo odvijati nakon samo tjedan dana, a stvar im je olakšala i stavka ustava SFRJ iz 1974, pa su europski ćate i mastiljari odjednom shvatili da Hrvatska ima pravo na samostalnost.

Pročitajte i ovo:
Pismo ministru Radovanu Fuchsu

Davno je to bilo. Pred trideset i tri godine. Osam godina od donošenja ustava.

EEZ je promijenio ime u EU. Nakrcalo se u njihov brod država i država, pa je ušla i Hrvatska. Nakon dugotrajnog klečanja na kuruzi u kutu čekaonice predsoblja EU. Tko zna koliko bismo još čekali da Jadranka Kosor čeličnom rukom nije dovela u red i posložila sve ono što i kako je EU zahtijevala. Usudim se reći da je hrvatsko pravosuđe jedino tada ličilo na nešto. Nakon ulaska u EU, nastupilo je čuveno, Haj haj, uživaj. Opet je uskrsnula izreka Ko je jamio, jamio je.

Danas kad razmišljam o danima koji su prethodili međunarodnom priznanju, kad razmišljam o odnosu Europe prema Hrvatskoj, ne nalazim previše razlika u odnosu na ovo danas. I siguran sam da danas više ne bi bili primljeni.

Uvijek smo bili na začelju. I bit ćemo. Bitni smo joj samo Predziđe kršćanstva. Ništa više. Vojna krajina.EE

Prethodni članak
Sljedeći članak

Vezani članci

Volim izjave domovinskih pokretaša

Svako od nas ima neka sitna zadovoljstva. Vjerujte mi, imam ih i ja. Podosta....

Povratak kralja

Sletio je avion, na zračnu luku u Zadru. Iskrcali se putnici, protegnuli noge, dok...

Svašta nešto

Dobro je. Jedna briga manje. Dinamo je jučer pobjedio s 5:0. Pa će biti...

Kažete, Naša djeca? Ne, to nisu naša djeca, niti djeca onih koje poznajem!

Cijeli dan sam bio nervozan, nekakva slutnja katastrofe... Ručao sam, pa zauzeo mjesto u...