Pola je mandata izabranima na lokalnim izborima u svibnju 2021. Dani prolaze brzo, čak i ovi kišni i monotoni.
Pred šestotinjak dana prošao je onaj termin koji se smatra pristojnim stodnevni moratorij napadanja izabranih, ostavljeno im je stotinjak dana da se konsolidiraju, da se nauče, priuče, da nauče gdje se jede a gdje sere.
Mnogima je to pomoglo, a nekima ni Bog ne može pomoći.
Lako je za njih i za Boga, problem je što o njihovom radu, znanju, volji ovisi funkcioniranje gradova.
Krenimo na Zagreb
Grad Zagreb je složen organizam, koji nikada ne spava. Biologija je pobijedila Milana Bandića neposredno pred izbore, u mnogome olakšavši posao političkoj platformi i pazi sad stranci zelene ljevice, vrlo vrlo sada to vidimo, pretenciozno nazvane MOŽEMO!
U Sabor su ušli na krilima prevare, obmane birača kojima su obećavali da iz Sabora izaći neće dok se ne izglasa Zakon o obnovi Zagreba.
Platforma dugogodišnjih street fightera, nadrkana grupa aktivista koja se suprotstavljala svemu i svačemu, valjala po ulicama, puštala policiji da ih nosa, nejasnih političkih stavova, sumnjivog financijskog backgrounda, učinila se, valjda u trenutku napada maloumnosti, građanima Zagreba, vrlo prihvatljivom opcijom. Stanovnici bilo kojeg mjesta, grada, moraju imati samo korisnička znanja, njih u dobro organiziranim sredinama ne bi trebalo zanimati, niti bi se oni trebali baviti načinom funkcioniranja nekakvih uslužnih djelatnosti. Oni bi samo trebali odvrnuti pipu i gledati kako voda teče. Što se mene tiče, mogu je gledati sve dok im se od zvuka vode koja teče ne pripiša. Pa lijepo nakon pišanja pustiti vodu u veceju.
A kad imaš lošu upravu, loše upravljanje uslugom koju koristiš, onda si prisiljen znati puno više o onome što se skriva iza nje
Tijekom dvije godine građani Zagreba prepirali su se i oko vode i oko plina, a Rat plavih vrećica zabavljao je sve dok nije dopizdio stanovnicima drugih gradova i sela. Eno i danas, malo je vrećica, plavih, u kontejnerima ovog prljavog grada.
Ovaj puta neću o tome kako sam još prije, a naročito nakon parlamentarnih izbora, vrlo glasno upozoravao i pisao kako se radi samo o jebivjetrima željnim vlasti, kompetentnih jedino u neradu. I suprotstavljanju svemu i svačemu valjanjem po ulicama. O tome imate link. Naravno ne o svemu, previše je toga.
U Sabor su ušli na krilima prevare, obmane birača kojima su obećavali da iz Sabora izaći neće dok se ne izglasa Zakon o obnovi Zagreba.
Upozoravao sam da je to nemoguće, da je to samo prevara onog dijela građana koji su razočarani zagrebačkim SDP-om, strankom koju su Milan Bandić i Davor Bernardić učinili Bandićevom privatnom svojinom.
Prčijom.
Nakon što su izabrani, prvo što su napravili, otišli su na dvomjesečni odmor, iako su obećavali da se neće micati iz Sabora dok se ne izglasa Zakon. Valjda im je bilo dosta Sabora nakon desetak dana spavanja i valjanja pred njime prije izbora.
Veliki poticaj i zamah potreban za pobjedu u Zagrebu svakako je dao politički analfabet koji se okrutnom igrom slučaja našao na čelu SDP-a, Peđa Grbin, koji netom nakon završenih parlamentarnih izbora, deset mjeseci prije lokalnih izbora, dakle u vrijeme kad se ozbiljne stranke već pripremaju za izbora, izjavljuje da bi podržao Tomaševića za gradonačelnika Zagreba: Ako bi to bilo najbolje rješenje da maknemo Bandića, zajednički kandidat ne mora biti iz SDP-a
Sramotna izjava predsjednika stranke kojom je on stranku izdao. A još uvijek je predsjednik stranke. Skoro tri godine nakon izjave. Pametnom dosta za zaključit o kakvoj se stranci radi.
Shvaćaju li u SDP-u koliko je opasna Grbinova podrška Tomaševiću?
SDP koji je Zagrebom vladao desetljećima, samoubija bilo kojeg kandidata, prvenstveno izjavom svog predsjednika, koji je tom izjavom pritisnuo dugme samouništenja stranke, procesa koji se vrlo uspješno odvija.
Za one koji ne znaju, SDP je postao uistinu marginalna stranka, u Zagrebačkoj skupštini svedena na ulizivačkog Joška Klisovića, analfabeta gradske problematike Ivana Račana i Renata Peteka koji im ide na ganglije, a ne mogu ga izbaciti jerbo jedini poznaje gradsku problematiku.
Na državnoj razini, SDP se od tada prepolovio. Na dvije polovice od kojih ne znaš koja je lošija.
Peđa Grbin je još uvijek predsjednik stranke, jer njegova misija uništenja stranke je u tijeku.
Pa da ga ne ometaju…
Previše sam pisao o SDP-u u ovom članku. Gubitak vašeg vremena, pa se ispričavam.
Da bi se preuzeo grad Zagreb, da bi se njime počelo vladati u startu je potrebno nekoliko stotina ljudi koje MOŽEMO nema, ali masu članova nesposobnih, a željnih vlasti ima SDP, pa su na rukovodeća mjesta u Zagrebačkim podružnicama, diskretnim kadroviranjem po zabočkim kafićima, uz kavu Danijele Dolenec i Siniše Hajdaša Dončića postavljani ljudi iza kojih je do tada ostajao krš i lom, nesposobni za riješiti bilo koji problem.
Lanac prosvjeda zbog želje za boljim plaćama počeli su zagrebački smetlari, a diletantska odluka direktora Čistoće izvjesnog Davora Vića, eksperta koji je nabavljen u Osijeku, čovjeka koji je stambeno vrlo skupo sređen, čovjeka koji je radio tri dana u tjednu, izazvala je val štrajkova, ali i konačno dovela Tomislava Tomaševića u ulogu koju on savršeno zna. Demagoškog prodavača magle, koji se nije libio baviti odvozom smeća, vukući i prazneći kante i kontejnere.
Bila je to prva prilika vidjeti gospodina Tomaševića da nešto konkretno radi.
Jeftina demagogija, koja, izgleda pali kod sve manje građana koji sada već treću godinu snose posljedice svoje glupe odluke tog svibanjskog dana.
Ovdje nema mjesta pisanju o brojnim prevarama građana, o prekidu a nastavku suradnje s Pripuzom, suradnje koja se objektivno ne može prekinuti, jer je Pripuz izgradio respektabilnu industriju, ali obećanje je u kampanji lijepo izgledalo. Najtužnije je što sam uvjeren da možemosi nisu lagali o tome. Oni naprosto nisu znali procese. Nisu znali ništa. Kao što ne znaju ni sada.
Kad ti se netko pohvali da može skuhati pašticadu za petnaest minuta, ili napraviti sarmu za deset, onda ti mora biti jasno da te drži budalom, pa se makneš od njega.
A Zagrepčani to biraju. Biraju one koji bolje lažu ili manje znaju.
Na izborima prošle godine građani Zagreba su iz vreće pičaka, izvukli kurac
Grad Zagreb je u poprilično bezizlaznoj situaciji. MOŽEMO! nije ljevica, nije nikada ni bio. SDP je davno prestao biti ljevicom, prestao je realno, biti bilo što, osim udruge koja egzistira samo da bi nekoliko vječnih bezidejnih stranačkih prvaka egzistirala na bezidejnom prodavanju magle, pred svakim danom sve manje publikuma.
Na žalost, publike SDP-a je svakim danom sve manje. Biologija čini svoje. Kad umre posljednji predratni radnik, umrijet će i SDP, jer mladima je on nerazumljiv, nerazgovijetan i mutan.
Jedina šansa za zagrebački SDP, Viktor Gotovac, izbačen je. Udaren nogom u guzičetinu, jer s suprotstavio podređenom i podcjenjivačkom položaju SDP-a u odnosu na MOŽEMO!
Narušio je vegetiranje stranke, koja je od stranke lidera postala samo krpelj na tijelu stranke čiji članovi ne znaju ništa do li se valjati po cesti. U tome su istinski dobri.
Čovjek je za svoje stavove imao podršku zagrebačkog Gradskog odbora SDP-a, pa je izbačen, a Davor Terzić suspendiran na dvije godine, pitanje je gdje će se uopće moći vratiti.
O kakvoj se ekipi u tom Gradskom odboru radi, najslađe je svakako spomenuti, da je tih dvadesetak heroja i poštenjačina koji su glasali u znak podrške Gotovcu i raskidu koalicije s MOŽEMO!, nakon njegovog izbacivanja ponosno glasali za daljnju suradnju s MOŽEMO!, a novi koalicijski ugovor i dalje ne postoji. Sve neki fini ljudi.
Ozbiljne stranke i ozbiljni ljudi koji misle da nešto mogu promijeniti, već sada se polako pripremaju za izbore, koji će biti za dvije godine.
Građani skloni ljevici, oni koji ne žele da njihov glas bude po tko zna koji puta bačen u vjetar, u ovom trenutku nemaju ideje za koga glasati.
Uvijek sam optimist. I borac. I ne priznajem poraz. I uvijek se nadam boljemu, ali nada se neće ostvariti sjedenjem i gledanjem.
Nekako se nadam da će sada nakon što je probao političke prljave igre, Viktor Gotovac napraviti svoju listu.
Listu za Zagreb. Nekako se nadam da na toj listi neće biti niti jedan SDP-ovac, osim onog suspendiranog Terzića. Ni pošteni, ni nepošteni, ni pametni ni blesavi. Ni sadašnji članovi Gradskog odbora koji su pokazali moralni profil.
Nek napravi listu građana koji znaju, koji svojim radom, iskustvom i rezultatima dosadašnjeg rada mogu napraviti nešto za boljitak grada.
I da će izaći na izbore, privući građane koji su odavno izgubili interes za izlaske na izbore.
Tihu većinu.