Čudna su vremena, u čudnoj i sumornoj državi. Vozim Zagrebom, mrak je. Ulice loše obasjane. Nekakve žute lampe, od kojih je svaka druga smještena usred krošnje bacaju slabašno svjetlo na ulice, mrak je.

Tama.

Depresivno. Da, postali smo depresivno društvo. Društvo bez mota, bez ideje, bez poteza. Ko janje za klanje.

Tri i pol milijuna zombija koji jednim uhom prate brojke kojima nas svakodnevno bombardiraju s radija.

A brojke rastu.  Jedino što znam da brojke jebeno rastu, a što je najgore, potpuno sam svjestan da u njih ne vjerujem. Ni malo.

Jer mi brojke iznose oni kojima ne vjerujem ni da je danas petak.

Predvodnici u borbi protiv korone.

Ljudi koji su cijeli život radili, iz njihovih se plaća izdvajala ogromna lova za zdravstveno osiguranje, da bi jednom, kad zatreba, mogli imati liječničku njegu, umirat će u šatorima.

Jer su bolnice pune. Jer dok je bilo vrijeme, pripreme za borbu protiv korone se nisu radile, vodio je hajlajf.

Umirati će dostojanstveno u nekakvom vojnom šatoru na parkingu bolnice, mnogi od njih ni respiratora vidjeti neće, jer ih nema dovoljno.

Tek je korona virus na vidjelo u punom sjaju iznio tužnu istinu da je Hrvatska društvo u kojem živi armija povlaštenih.

Mjere koje donosi Stožer, u čiju pravednost unatoč odluci Ustavnog suda, ne vjerujem, jer ne vjerujem ni Ustavnom sudu, napisane su tako da uvijek nekom pogoduju.

Mjerama su zahvaćene od početka korone skoro sve profesije, mnoge grane privređivanja dovedene su na rub propasti.

U želji da se ugase žarišta.

O koroni ne znamo puno, znamo samo da se ta opačina širi noću, jer su zatvorili birtije koje su radile noću. Šiti se i fitness centrima. Širi se i u školama. Širi se i lokalnim trgovinama, frizerajima.

Ne širi se u crkvama, ne širi se u procesijama, ne širi se ni na proslavama navijačkih skupina. I domoljubna zbivanja svakako nisu žarišta korone.

Po tumačenju Stožera.

Koji najavljuje nove mjere od ponedjeljka. Zašto od ponedjeljka,  pa nije borba korone dijeta ili prestanak pušenja, da se počinje od ponedjeljka? Zašto ne recimo od sutra ujutro?

Možda izbori u HDZ-u imaju kakve veze s time? A ne bi trebali, jer se radi o najdomoljubnijoj stranci, a domoljube, vidjeli smo, korona ne napada.

A broj mrtvih svakodnevno raste.

Rasti će i dalje. Unatoč smanjenju broja ljudi kojima je dopušteno biti na sahrani sa trideset na dvadeset i pet.

Ma koga vi to zajebavate s tim blesavim mjerama?

I tako će nekakav jadnik, za desetak dana posve svjestan da mu nema spasa, jer u njegovom šatoru nema dovoljno respiratora, nemoćno gledati u platneni krov šatora, gušiti se, teško disati, hvatati svaku molekulu zraka, da bi se na kraju spasio. I umro.

U društvu koje ne voli ljude. Osim nekih.

A metalni i monotoni glas će i njegov život pripisati brojci umrlih u tome danu.

Postati će broj. Sve ono što je radio cijeli život, sve nade i sva htijenja, biti će sažeta u dijelu broja umrlih toga dana.