Svaki dan isto. Ustajem u pet, popijem kavu, ruksak, par štruca starog kruha u pekari kraj kuće, pa lagano na brod. Strpljivo slažem da je sve na svom mjestu, palim motor i uz tiho brujanje klizim ko po ulju do vrši. Praznim ih, ako što ima, dodajem kruh, spuštam u more, pa klizim lagano prema mistu, mokre guzice od mora što se iscjedilo iz vrši i konopa. Sjedim u hladu, navrate mještani, popiju čašu burbona i ledene vode, pa odu. Marenda, dvi lande pršuta, nekoliko kockica sira iz ulja, nakosana pomidora posoljena. Didov pot bevande hladne ko led. Pun. Cili.
Krcam unuke na brod, vozim ih. Pa stanem, oni skaču bezbroj puta, sve je mokro, trude se skočiti bombu što bliže meni, a ja se ko fol ljutim. Pa ručak, pa didov pot bevande. Cili, puni. Pa žmirim i strpljivo gledam pod kapke. Pa sladoled i kava u slastičarni uz kritičko promatranje nogu, sisa i dupeta što se kreću prema plaži. Pa unuci i brod, ista priča, pa mudrovanje o lokalnim temama s neprekidnim prekidima jer se noge, sise i dupeta vraćaju s plaže, prepričavanje anegdota i zajebancija. Večera nemaštovita, pršut, pomidore posoljene i posute maslinovim uljem, sir iz ulja, dvi tri pečene masline. Pa didov pot bevande. Puni. Cili. Pa zaspem do pet ujutro.
Monotonija samo takva. Monotonija koju obožavam. Monotonija kojoj težim.
I cijelo vrijeme znam da sam nešto zaboravio. A nikako se sjetiti što. A ako sam i zaboravio, nisam osjetio da mi fali. Ni u jednom trenutku. I onda danas glasni bip, došao je mail. Piše neka konjusina da će naći i naravnati pičku. Gledam kome. O jeba te led. Spectatoru. Njemu će naravnati pičku. Sekundu dvije trajalo je. Onda bljesak. Spectator. Jebate, pa ja imam portal. Ja tamo nešto pišem. A zaboravio sam na to. I nije mi falilo ni malo, jerbo sam ko prasac uživao u monotoniji.
Preskočio sam Oluju, preskočio Sinjsku alku, preskočio sam lađe na Neretvi. Preskočio sam cijeli domoljubni tjedan. Preskočio i revanje u Šibeniku. Preskočio i događanja oko one četnikuše Karleuše koja bi sad došla prazniti do kraja džepove onih koji su dobar io love potrošili pred par dana Užbeniku.
Najradije bih preskočio i ovo što se godinama događalo u Lici, a sad se i objavilo. Tisuće šlepera najgoreg otpada skupljenog diljem Europe godinama je zakopavano u Lici ali i u Benkovcu. Likote nisu vidili njanci jedan šleper s otim govnima. Ni Benkovčani nisu, oni imaju pametnijeg posla, oni se bavidu kulturom, propisuju ko može glumit ko ne može. Ko može pivat a ko ne može. Pa od silne brige nisu vidili da im se stotine tona najopasnijeg otpada posipava po okolici, zagađuje sve živo. Jebe se njima za njihovu dicu, jebe se njima za roditelje stare, jebe se njima kakvu vodu piju, kakvu hranu u vrtovima uzgajaju. Frljiću treba jebat mater. Sjećam se naslova od pred točno godinu dana, Dvije stotine branitelja izletjelo na ulice Benkovca. Ali ne milly moyi da bi tijelima zapriječili put rojnim šleperima punim gnojnih zavoja, injekcija, i ko zna svega skupljenog diljem Europe, ne nego za jebat mater nekakvoj Meliti i nekakvom Oliveru. To je puno lakše.
Oveća glava ličkog kupusa, izrasla na teško zagađenom zemljištu, prosječno je 36,73% bistrija od glave prosječnog Ličana. Lika je zapuštena, od pameti napuštena, siromašna i besperspektivna. Ukratko, za vrijeme HDZ-a narod lički uporno je dobivao po pički.
Ko pička šuti Dado Milinović, gradonačelnik Gospića. Ništa on ne zna. A isti taj, DrDado bio je i župan lički. Gosn Dado se onomad vezao lancom za neku bukvu jerbo je tvrdio da smo svi mi Mirko Norac. Znači li to da smo svi mi pucali staricama u leđa, pomagali vojnicima kojima su zakazali pištolji i ubijali civile svojim pištoljem? Ja tako nisam pucao. Nikad nisam pucao nikome u leđa. Ni vojnicima ni staricama, ni četnicima.. Mučki i podlo. Sad će se DrDado u gradu koji se kupa u europskim govnima vezati za moj kurac. Lakše je reći, Nisam znao, ne sjećam se, ko i mnogi junaci nacije koji se ne sjećaju ničesa.
Kad nije bio župan Dr Dado, bio je neki drugi kurac palac. Sad je župan Vampir Ernest Petry, koji isto tako kaže da ne zna ništa. Njemu vjerujem, pa on ni novac s bankomata ne zna podići.
Lika je opjevana baza HDZ-a. Sjećaš li se što je bilo, nek ti kaže Lika… HDZ-ovo dno kace. Pune ličkog kupusa.
Ko će im kupovat kupus za kiseljenje jer sezona dolazi, ja ne znam. Ne znaju ni oni, ali, ko ih jebe. Zaslužili su. Šutili su i gledali šlepere gnoja što im razbacuju po poljima. Ja lički kupus neću ni probati da mi ne izraste treća ruka.
Oveća glava ličkog kupusa, izrasla na teško zagađenom zemljištu, prosječno je 36,73% bistrija od glave prosječnog Ličana. Lika je zapuštena, od pameti napuštena, siromašna i besperspektivna. Ukratko, za vrijeme HDZ-a narod lički uporno je dobivao po pički.
Niko ništa ne zna. Javila se i glava kupusa iz Ploča, koja sjedi i brbonja na Markovom trgu. Ni ona ništa ne zna.
Mudrica je pitala zemlje diljem Europe jebili primili natrag otrov kojeg su oni jedva utrpali glupavim Likotama i blesavoj benkovačkoj vlasadiji. Pazi budale. O jadni Europljani se iščašili ne bi li našli kretene kojima bi ta govna utrpali.
Moja empatija nestala je davno. Presušila puno prije ove vrućine.
Ne dragi moji ova Vlada ne bi trebala otići. Ova Vlada je upravo ono što Likote, glupavi Benkovčani, lulavi Slavonci i naseljeni Bosanci i Posavljaci, zatucanci i krkani iz dalmatinskog zaleđa, zaslužuju. Da ih jebe, mamuza do krvi, hrani opasnim otpadom.
Jerbo, za to oni glasaju, redovito, marljivo. Kaj ne?
