Bajka o hrvatskom snu: Priča o Lovri – kokošaru
U članku: [hide]
- Hvaljen Isus, dragi čitatelji.
- Da odmah pitam, kako vam se čini moj državotvorni, katolički pozdrav?
- Domoljubni.
- Ima jedna obitelj, u kojoj se međusobno pozdravljaju sa Hvaljen Isus, a sumještani u njihovom selu na Braču križaju se kada ih sretnu.
- Jer oni su čudo.
- Pravo čudo, samo je jedini zajeb kaj Papa nije čuo za njih, pa je za sada izostala beatifikacija.
- Zašto su oni čudo?
- Od gologuzana i crkvenih miševa, pretvorili su se u multimilionere pred njihovim očima, a niko ne zna kako.
- To vam je nekako što su Lisac i Mačak vodili Pinokija u Zemlju budala, pa kojoj će on posaditi zlatnike, a izrasti će drvo koje rađa zlatnike.
- Ali ovima bodulima je bilo lakše.
- Nikoga oni nigdje nisu trebali voditi.
- Jer se svugdje oko njih, gdje god pogled seže, Zemlja budala proteže.
- Njima i bez sađenja na pašnjacima niču velebne viletine, građene od bračkog kamena. A da nisu ni znali.
- Pa se jedan od njih, čudesno zamašćene kosice čudom čudi, pa gleda kako je na njegovoj njivi izrasla velika viletina. Zove se Lovro, po zanimanju kokošar.
- Nema drugog obrazloženja, nego da ga ne neko zajebo. Podmetnuo mu. Uvalio kurčinu, a njemu nije bilo ni tvrdo otpozadi. Valjda zato jer ima kožu ko nilski konj.
- On nije, sasvim sigurno, podmetnuli su mu.
- Naguzilo ga. Susjed s lijeve strane. On je jako aktivan. Lijevi aktivist.
- Pa on ne bi. On je samo obični kokošar.
- Cijelo njegovo selo, čak i oni koji šmrču belo, zna da on nije.
- Pa svaki puta ih pozdravlja sa Hvaljen Isus.
- A takvi su bez grijeha, ma najpošteniji.
- Još pamte prizor kada je taj Lovro, po zanimanju kokošar, zaprepašteno ugledao kuću na pašnjakuu pratnji novinara.
- Pa se primio za glavinu, sav začuđen, dok mu se niz dlanove slijevalo čičkovo ulje.
- Pa nije kuća njegova, to je pašnjak, a on je samo kokošar
- Pa je onako sluđen od jada i brige, otro masne ruke o hlače na dupetu.
- Pa su se otputili prema drugoj parceli, a njemu se dupe crnih hlača masno presijavalo ko pavijanska guzica na jakom bračkom suncu.
- Pa su došli do plaže gdje je on svaki svoj trenutak na Braču. U velikoj kamenoj vili.
- Koja nije njegova.
- Nego šogorova, a šogi pojma nema o kući.
- A mještani se križaju.
- Križaju se i dalje, a on im, kako se i šika odzdravlja sa Hvaljen Isus.
- Hvaljen Isus je najpopularniji pozdrav u Zemlji budala.
- Jer, on odaje da si pravovjeran.
- A kada vjeruješ, kada si pravovjeran i kuće ti na livadi rastu, a ti ne znaš zašto.
- Dakle, u Zemlji budala u kojoj rastu vile umjesto drveća sa zlatnicima, slijedeći bi mogao biti korak, da recimo Ministarstvo uprave da dozvolu da se livada na kojoj rastu kuće i vile iz čistog mira, registrira kao svetište..
- Samo treba potpis.
- Ministra zamašćene kose.
- I tako sve u krug u Zemlji budala.
- A Pinokija ni u tragovima.
- Samo budaletine. Gdje god se okreneš!
