HDZ je uvijek spreman za sve, ali nikad nije vodio prljavu kampanju.
Kaže Milijan Brkić, kojeg prijatelji zovu Vaso.
Onaj kojeg i neprijatelji zovu Vaso.
Te su riječi izrečene pred sjednicu Predsjedništva i Nacionalnog vijeća HDZ-a na kojoj će osnovati izborni stožer za izbore za predsjednika Republike Hrvatske.
Pokušavam se sjetiti situacija koje su prljale bilo koju kampanju, ono, da su vile vidljive, a da ih je izvodio HDZ.
Priznam, ne mogu se sjetiti.
Čak sam uvjeren da HDZ-u nije trebalo prljavo igrati.
Jer je igra bila posložena.
Već ranije, puno ranije, samo se mijenjaju izbori, a scenografija i plan igre uvijek su isti.
Ne znam da li u prljanje izbora spada poništavanje izbora za zagrebačkog gradonačelnika, kada legalno izabranog gradonačelnika Zagreba nije htio potvrditi Franjo Tuđman.
HDZ.
Dapače, predsjednik HDZ-a.
Bilo je to u ona čestita i poštena vremena kada nije bilo pristojno izlazit iz stranke, pa biti nadstranački predsjednik.
Hrvati se nemaju na što žalit što autobusi poreznih neplatiša dolaze na dan izbora, iskrcavaju putnike koji su došli zaokružit i onda sjest u autobus i otići kući.
U svoju domovinu.
Hrvati se nemaju na što žalit što pred konzularnim predstavništvima u Hercegovini stoje kilometarski redovi Hercegovaca, nabrušenih da taj dan glasaju i odrede moju sudbinu.
Valjda iz tog razloga ja navijam za Komšića, kojeg ti Hercegovci ne priznaju za svog člana predsjedništva, jer ga nisu izabrali.
Nek vide što rade nama.
A ja sam veliki pristalica reciprociteta. Ti meni šamar, ja tebi šamar.
Pa dok nam ne dopizdi.
Hrvate nemaju što brinut birački spiskovi, na kojima ima više Hrvata sa pravom glasa nego živih Hrvata.
Kad se za to jebalo Arsenu Bauku koji je to mogo riješit, a nije, jebe se i meni.
On ionako više Sabora vidjet neće.
Ni na televiziji, jer je Bracanin, a oni su štedljivi, pa neće televizor ni kupiti, a kamo li plaćati pretplatu.
