Svaki puta kada sam prolazio Donjim Sveticama, sa posla i na posao, potrubio sam pred onom blesavom staklenom zgradurinom Ministarstva znanosti i obrazovanja.,
Obično ne trubim po cesti za vrijeme vožnje, čak ni kada je žena za volanom, a niti kada je ženska na pločniku.
Trubio sam ponukan transparentima istaknutim uz cestu Potrubi za znanost, Ministrice zašto skrivate kriminal na PMF-u.
A vječito prisutni Boris Ivetić, mladi znanstvenik, teorijski fizičar, koji je tamo protestirao i istaknuo transparente, mi je zadovoljno mahnuo.
Čovjek je cijeli svoj doktorski studij radio na PMF-u.
Na crno!
12 semestara, šest godina rada na crno u državnoj instituciji.
Pa kome bi se najebo majke?
Boris Ivetić više ne kampira pred blesavom zgradurinom Ministarstva.
Jer su ga uhapsili.
Jer mu je ministrica osobno išla potrgati transparent o kriminalu, a on je krenuo prema njoj, nasjevši na dogovorenu provokaciju, pa ga je uhapsila murja.
Uhapsila ga.
Uhitila.
Upravo onako kako nisu hapsili šatoraške zgubidane i bogataše koji su iznijeli plinske boce na cestu i doveli u opasnost živote građana.
Ni kurcem nisu mrdnuli, dapače, podržavali su ih.
Boris Ivetić je odveden u Remetinec.
Upravo onako kako šatoraši nisu bili odvedeni nigdje.
Njima se pred noge dolazilo.
A Ivetića su odnijeli.
Ne znam na koga apelirati u ovoj državu u kojoj vlasti čine što hoće.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Ja sam skroman, ne volim se kitit tuđim perjem, ni medaljicama koje nisam zaslužijo. A ne volim ni kad me sole. Jerbo ja sam podozriv, kurvin sin koji ne vjeruje nikome, pa odma pomislim, kad me posole, puste me da malo odstojim pa me na ražanj nataknu.
Počelo je. Svjetsko prvenstvo nogometu. Moje svakovečernje Mućke padaju u drugi plan, jerbo, fudbal. Danas navijam za Mexico, uglavnom navijam za Mexico. Slušam Himno...
Portir Ivek stajao je na porti. Važna izraza lica, kraj zatvorene kapije, poput američkog admirala koji komandira nosačem aviona, ponosno i uznosito. Buljuk radnika...