U socijalističkoj Jugoslaviji, unutar Saveza komunista postojao je jedan proces koji se nazivao “diferencijacija”. Značio je otklon od nečega (ili od nekoga), a u principu je to bilo “otvaranje lova” na određene pojave ili ličnosti, obično unutar Saveza komunista, zapravo se radilo o obračunu s “unutrašnjim neprijateljem”.
Vi koji ste mlađi, pa se svega toga ne sjećate, e baš radi vas sam napisao o čemu se radi.
U stranci kojoj je glavni brlog na Iblerovom trgu, davno je otpročela diferencijacija.
A sada je krenula posljednja faza.
Znano je da je SDP u očajnom financijskom stanju, prihodi od glavarina za spavanje i trkeljanje u Saboru su bitno manji u odnosu na prethodne parlamentarne izbore.
Odlaskom u opoziciju pao je interes plaćanja članarina, jer članovi plaćaju samo kada su na vlasti, ne bi li se umilili rukovodstvu i ogrebali za nekakvu funkcijicu.
Stisle ih ovrhe i krediti koje su morali dizat da bi zatvarali dugovanja.
Najveći dug je bio dug za kampanju Milana Bandića. Dok je bio u SDP-u.
Što, uzevši u obzir skriveni odnos Bandića i SDP-a i nije nelogično.
A u minusu su sada 21.582.946 kuna.
No ostavimo se priče o lovi.
Vele mi da se rukovodstvo SDP-a često mota oko bankomata u Importaneu, pa gledaju kada ljudi podižu novce.
Da se podsjete kako novac izgleda.
Održana je konferencija za tisak zagrebačkog SDP-a.
Povodom polaganja kamena temeljca za Spomenik domovini.
Pa su nekakvu šipku zlatne boje u nekakvu rupetinu ubacili istovremeno Andrej Plenković, Milan Bandić, Andrija Mikulić.
Dakle, nekolicina partijskih sekretara polaže kamen temeljac spomeniku..
Šipka nije garant od zlata, ova je trojica ne bi samo tako bacila iz ruku.
A nemreš Spomeniku domovini stavit u temelj nekaj bezveze.
Ipak će se tu valjda polagat vijenci na blagdane u kojima se sjetimo da domovinu imamo.
Do sada se to radilo na Medvedgradu.
Pa ćemo sada imati dva spomenika domovini.
Onaj na Medvedgradu i ovaj Bandićev.
Valjda je ovaj drugi spomenik u izgradnji, za onu drugu rezervnu domovinu, u koju kada odeš, onda te ne isporučuju natrag.
Ne znam.
Svejedno, gradi se spomenik.
Koji košta 35.000.000 kuna.
A do te rupetine koja znači temelj, su jedva došli, jer je cijeli Zagreb bio dobrano poplavljen, jer se gradonačelniku grada Zagreba izgleda jebe za kanalizaciju, odvode i dovode.
Osim ako nije kanal kojim teče lova.
Shvatili su u SDP-u da je to dobra prilika za ufatit koji bod više. Za poentirat.
Pa su sazvali konferenciju za tisak.
Na kojoj će se oni zgražat potezima gradonačelnika.
Na konferenciji za tisak govorili su Matej Mišić i Zvane Brumnić.
ČlanoviSDP-a, oniza koje je svaki drugi član SDP-a bio siguran da će kad-tad poći stopama Radenka Tomića, Tamare Čubretović i ostale bratije.
Pa lijepo prijeći u Bandićev tabor.
Ali, eto nisu.
Zašto nisu, ne znam, a da jesu, čudilo me ne bi.
Nije ni to tema.
Tema članka je, ako niste zaboravili jer sam ovdje nadrobio svašta, diferencijacija.
Na presici nije bilo, možda ste već uočili Gordana Marasa.
Šefa zagrebačkih komunista. Koji je to na papiru, ali podrške članova nema.
Prema anketi provedenoj među članovima SDP-a pred dva tjedna, na uzorku od 473 ispitanika, o Gordanu Marasu čak 37 osoba ima bolje mišljenje nego o Spectatoru.
19 nije nikada čulo za Gordana Marasa, a za Spectatora 14.
Ostalih 403 bi radije na mjestu predsjednika zagrebačkog SDP-a vidjelo Spectatora.
Ako Gordan Maras u to ne vjeruje, neka si kupi portal, pa neka napiše kakvo je nejgovo ispitivanje mišljenja!
Ne, dragi čitaoci, nemojte brinuti, pa nije odjednom Gordana Maras postao samozatajan i skroman.
Prije bi Sava počela teći uzvodno!
Nije počeo izbjegavati kamere.
On i dalje zna i duboko vjeruje da kamera njega voli.
I on voli nju.
KoBaja Patak novce.
A opet, nisu ga pripustili pred kamere.
A on šefonja ovoj dvojici.
A oni se tamo na televizijama razbacuju milionima troškova tog spomenika ko đubretom po livadi, a Gogija nema ni blizu.
Kakav bi to show bio da je bio tamo.
Ali nejga nema. Pa nema.
Diferencijacija?
Početak političke eliminacije? Dolazi li trenutak koji se dugo najavljuje.
Micanje Gordana Marasa?
Bit će da je on ipak na nekoj drugoj livadi.
Osamljen, svi su se davno odmakli od njega, da ih ne pogodi kada bude gađalo Gordana Marasa.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Pa da i ja pljusnem reakciju.
Ozbiljna kritika @hrtvijesti jer u deset mjeseci od The Koncerta, do sada nije prikazana snimka barem 23 puta.
A bilo je prilika.
Nadam se da će to bit ispravljano u budućnosti, barem na tjednoj bazi.
Hrvati su punih srca i sreće lupali kuhačama o tave na prozorima u čast lopova nad lopovima Vilija Beroša i već tada poluživog Božinovića, a ideja o beatifikaciji Alemke bila je bliska svim Hrvatima, pa i onim ateistima.
Portir Ivek stajao je na porti. Važna izraza lica, kraj zatvorene kapije, poput američkog admirala koji komandira nosačem aviona, ponosno i uznosito. Buljuk radnika...
Hrvatska će biti kao Švicarska. Grmjelo je Trgom Republike, na predizbornom skupu davne 1990., a euforična gomila oduševljeno je klicala, dok je govornik, doktor...
Jutarnji list objavio je članak. Popis onih o kojima čitamo svakog dana, popis javnih djelatnika, ministara, savjetnika premijera, saborskih zastupnika, sudaca, predsjednika povjerenstava, čak...