Burno je ovih dana na Markovom trgu.
Gdjekoji kosooki turist koji naoružan kamerama švrlja trgom, policajac koji pazi da tkogod od oduševljenog naroda ne bo uletio u haustor Banskih dvora, jer ga je da prostite stiso mjehur, pa se mislio olakšat u haustoru.
Skriveni od javnosti, već dva dana majstori rade rekonstrukciju ulaznih vrata, koja su, valja priznati i izlazna vrata, na zgradi Vlade RH.
Vrata su to kroz koja, od kada Banskim dvorima stoluje Andrej I, ministri i ministarke izlaze češće nego ulaze.
Najprije su izašli oni mladići sa Delte, kako sebi vole tepati.
Nezahvalni Andrej I, kojeg su odmah po izlasku počeli nazivati Andrej Anemični, otjerao ih je sa svoga stola kao što gazda zamašćene brade tjera kerove koji se motaju oko stola dok on guta masnu prasetinu.
A oni su ga doveli na vlast. I onog Kratkotrajnog prije njega.
Da ne bi bilo da se samo izlazi, ušla je posada broda Carpathia, oboružana spasilačkim pojasevima, ako slučajno zatrebaju Andreju I (Anemičnom).
Ti sa Carpathie su sve neki intelektualci, koje zanima samo učenje i znanje.
I guzice bi dali za narodnu prosvjećenost.
Onda su otišli lopovi.
A ministri i ministrica.
Otišla je i nesposobna ministrica.
Pa su došli nekakvi agilni junoše, njih pet ukupno 150 godina starosti, ali politički mudri, 130 godina stranačkog rada. Lijepljenja plakata, drapanja plakata, crtanja po plakatima, trolanja po Internetu.
Jednom riječju, u Vladu su došli sendvičari.
Svašta je prošlo kroz ta vrata.
Vrata bi, da mogu pocrvenila poput zrelog paradajza od nelagode, kakav su sve polusvijet propuštala.
I unutra i van.
Od silnog ulaženja i izlaženja rasklimala su se, samo ih pogledaš, ona se otvore, onako iz žista mira.
Ko Sezame otvori se iz bajke Andrej Baba i četrdeset hajduka.
Zabrinuti portir Ivek, revan, ozbiljan i odmjeren, savjestan, primijetio je da su vrata u lošem stanju.
Onda su mu u ruke došle novine koje je odbacio neki od šofera naglancanih Audija parkiranih tik pred vratima koja on čuva ko oči u glavi.
A u novinama slika naočitog i vrlo ozbiljnog muškarca, onog Milorada Batinića što svako malo prolazi kraj njega, a da nikad ne pozdravi, a kraj slike piše: Ako ode Divjak, HNS odlazi iz Vlade.
Brže bolje je nazvo gospon Vladu, koji rješava sve probleme koji se tiču Vlade.
Uzbuđeno i drhtavog glasa ispirčao je sve. I o crvenim vratima i da su ona rasklimana i da se otvaraju samo kad ih pogledaš i o tom Batiniću koji ne pozdravlja, aprijeti da će otić.
A on ne bi htio biti kriv.
U taj čas stvorio se kombi, izašli su majstori.
Pa su čekali da odu nadrkani i premoreni novinari i novinarke koji danima kampiraju pred Vladom, ko Glogoški u Savskoj.
Vrata su skinuli.
Stavili nove šarke.
Promijenili bravu.
Stavili teške zasune od kovanog željeza.
Kad je sve bilo gotovo, ugradili su još i dodatni sustav električnog zaključavanja,
A Ivek je dobio pojačanje.
Tri mlada portira.
Vrata su sada zatvorena, kroz njih više ne može izaći.
Pa da vidimo kako li će HNS-u to uspjeti!
