Postoje stvari koje možda i nisu bitne.
Onima koji ne znaju. A i ne moraju im bit, jer su na vlasti. Upravo zato jer ne znaju.
Koliko puta ste u životu bili u situaciji, da vam za plaće u poduzeću kojim upravljate treba desetak miliona kuna, plaća je recimo 15. u mjesecu, a desetog na računu imate sto tisuća kuna?
Jer ste morali platiti PDV, jer vam kupac kasni plaćanjem, jer ste dobili nekakvu ovrhu za nekakav spor koji se vodi dvadeset godina?
Kredit za plaće se ne podiže. Kad jednom upadneš u začarani krug dužnika radi plaća, uzmi kufere i traži novi posao.
Jer si firmu koju vodiš, sjebao!
Koliko puta u životu vam je na poslu nesretnim slučajem povrijeđen radnik? O drugim ishodima ne bih ni pričao, jer su užasne.
Koliko puta su vam organizirani neradnici i cugeri, fušeri za vrijeme radnog vremena, organizirali štrajk?
Koliko puta je poduzeće koje vodite bilo unakaženokretnskim i nepravednim sudskim presudama?
Koliko puta ste morali rezati brojne neopravdane povlastice koje su dane od strane vaših prethodnika, kako biste postigli barem nekakve uštede?
Koliko puta su vam bikovi sa gmajne kojima ste odrezali te povlastice jebale majku i oca. Sabotirali vas, podmetali, spletkarili, pisali anonimna pisma?
Koliko puta ste organima morali podnositi izvješća o poslovnim potezima razumljivih svim onim koji uistinu rade, a nerazumljivih organima i kretenima koji su postavljeni, a ne znaju kurca i sve im je sumnjivo?
Koliko ste puta morali kokošarima prekrižiti putni nalog, jer je da bi uhvatio pola dnevnice, od Slavonskog Broda do Zagreba putovao osam sati?
Da li su vas nakon toga voljeli i poštovali?
Koliko puta ste morali beskonačno dugo pregovarat sa sjecikesama iz sindikata oko kolektivnog ugovora?
Koliko ste puta u životu bili u situaciji u kojoj morate odlučiti da li zaradu preusmjeriti u nekakvo povećanje plaća ili višak ili investirati u modernizaciju?
A radnici naravno, očekuju lovu, jebe se njima za nove strojeve i modernizaciju.
Na kakve ste sve prepreke dolazili u navedenim situacijama? Kako ste reagirali?
A u svemu tome, u pravilu, uvijek ste sami.
Meta vam je nacrtana na čelu, prsima. Leđima i dupetu.
Vi ste krivi za sve. Jer ste direktor.
Čovjek s iskustvom, kojem u poslu i nema novih situacija, sve je već viđeno.
Postoje ljudi koji te probleme znaju rješavati.
A da okolica i nije svjesna. Sve se odvija normalno, dolazite na posao, posla ima, plaća je pristojna i redovita.
Na poslu nema cugera i fušera, no dobro ima ih, ali je zanemariv broj.
I onda kažu kod mene je u poduzeću dobro.
I to ide samo od sebe?
Naravno da ne ide!
Jer ekipa koja vodi vaše poduzeće ima iskustva, zna kako djelovati u kriznim i teškim situacijama, a neke od njih ponavljaju se poprilično često.
U prošlu subotu, na druženju kreme političkih marginalaca u Ogulinu, jedan od njih važno je istaknuo da se smjenom vlasti otvara oko 1250 radnih mjesta, odreda visokopozicioniranih, za njihove pristaše.
Nitko nije pitao, koliko se otvara radnih mjesta kovinopojasara, tokara, skretničara, ljevača, kovača?
Nije pitao, jer nitko od njih niti ne zna da ta zanimanja postoje.
Jer skretničari, kovači, kovinopojasari, pa i tokari i glodači nisu interesantni niti HDZ-u niti SDP-u koji eto računa kako će na rukovodeća mjesta dovesti 1250 svojih ljudi, kako bi upropaštavali poduzeća u kojima rade ovi za koje nisu nikad čuli.
Crvene balvane koji će zamijeniti plave balvane.
A za ove koje nisu nikad niti čuli, jebe im se živo.
Sve ovo događa se već trideset godina.
Tupane i neradnike zamjenjuju drugi tupani i neradnici.
Vrijeme je za nešto drugo.
U stvari treće.
I HDZ I SDP se izrazito trude stvoriti podlogu za rađanje trećeg smjera.
Pa maknite se više, a vi dragi moji, pomaknite guzice i krenite trećim putem, što dalje od ovih jebivjetara.
Gledam ovaj popis potencijalnih Berinih ministara.
Bozanić i ekipa s Kaptola imaju više radnog staža u realnom sektoru.— Goran Vojkovic (@Vojkovic) January 21, 2020
