Danas je Miroslav Škoro jednom rečenicom pokazao bolnu istinu, koje smo svi mi svjesni.
Nedodirljivost družine vucibatina koje obično nazivaju saborski zastupnici.
Nikako ne valja generalizirati, svakako se u toj nakupini nalazi i pokoji pametan čovjek, ali njihova pamet, a i čestitost se bez ikakvih problema utapa u klpaki nemorala, neznanja i gluposti većine.
Kaže rečeni Miroslav koji se jako voli kurčiti titulom doktora:
Preporuka Predsjedništva Sabora je da se nose maske, međutim, s obzirom na status saborskih zastupnika nikoga ne možemo natjerati na to. No, kada se donese odluka, vjerujem da će postojati način da se to učini.
Korona je prvenstveno zbog neiskustva svjetske medicine u borbi protiv nje, izazvala neviđenu paniku u svijetu.
Gospodarstva velikih država dovedena su na rub propasti, osim kod nas Hrvata.
Naše je otišlo u pičku materinu.
Po kafićima sjede ljudi koji imaju status radim od doma, a svi oni redovito čekaju plaće, ljute se kada ne dobiju prijevoz i prehranu, makar poduzeće (uglavnom državno) mjesecima nisu vidjeli.
MALA ANKETA
[interaction id=”5f21241310424d6eaa1eed17″]
Još će imati trošak jednog dana kad se budu vraćali u svoje urede, morati će kupiti GPS da se znaju vratiti u firme.
Cijele generacije djece osjećati će, vrlo ružno posljedice desocijalizacije, nemogućnosti druženja s vršnjacima, igre, cike, bezbrižnog veselja.
Pa će već u pubertetskim danima pokazivati znakove PTSP-a.
Hoće li dobivati porezne olakšice, automobile, povlaštene mirovine?
Mislim da neće. Jer neće biti love, jerbo lovu su pojeli oni drugi povlaštenici, a mnogi od njih su realno doživjeli puno manje šokove od nevine dječice koji je boleština omela u normalnom životu u djetinjstvu.
A dječica, nevina i malena, neće se sjetiti svoja prava utjerivati plinskim bocama.
Cijele generacije djece osjećati će, vrlo ružno posljedice desocijalizacije, nemogućnosti druženja s vršnjacima, igre, cike, bezbrižnog veselja.
Koliko je poznato, korona se može donekle suzbijati, njeno širenje, socijalnim distanciranjem. I maskama na njuškama.
Stojiš na distanci od frajera koji ima vlažan izgovor, pljucka dok govori, na njuški držiš masku, pereš ruke. I to je sve što možeš učiniti.
Iskreno, boli me kurac za svaku budalu koja se ne pazi.
Nek dobije koronu, meni je svejedno, jerbo ja nisam na kraju fakulteta polagao nikakvu Hipokratovu zakletvu.
Ja sam se na kraju fakulteta samo dobro napio.
I svojeg se pijanstva nakon pola stoljeća, bolje sjećam od mnogih doktora te nekakve zakletve.
Možda zato jer sam to ponavljao često, a doktore je u održavanju dane riječi počela gristi savjest.
Pa smo saznali da tipovi, koji te ni pogledati neće ako mu ne gurneš kuverticu s EUR-ićima ili barem pršutić i damjanu vina ne ubaciš u gepek u autu na prakiralištu, imaju savjest.
No da vas ne gnjavim s doktorima koje grize savjest, idemo na one druge bestidnike, s početka teksta.
Svakakvih je klipana prošlo kroz ovaj Sabor. Možete li se uopće sjetiti onih budaletina i kretena koje su nam puni nostalgije i sjete za starim krajem instalirali nekakvi jebači klokana iz Australije?
Ili šljakeri treće smjene u nekakvoj čeličani u Milwaukeeu?
Budale samo takve, kojima čak ni klokanice ne bi dale. S kozama je drugo.
Koze nemaju kriterija.
Osim socijalne distance, mora se nosit i maska. Na njušku nabiješ masku i ideš u tramvaj, autobus, u dućan kupiti petnaest deka crne podriguše.
Kad ideš u Sabor, moraš imat masku.
Da ne zaraziš druge, da drugi ne zarazie tebe, a ne zato jer tamo smrdi ko u septičkoj jami. Na to se navikneš.
Sve to naravno ako nisi Karolina Vidović Krišto.
Rečena je Kerolajna isto doktorica.
Ko Miroslav Milo Moje.
Jedini je zajeb da je ona doktorirala povijest, koja je po njoj, filozofska kategorija,
Svaka je budala može tumačiti kako joj se kurac digne.
Pa tako mnoge stvari koje su se dogodile, po njima se dogodile nisu.
U Jasenovcu ljudi nisu ubijani, tamo su umirali iz zajebancije.
Užasan je i zastrašujuć niz iskrivljenih činjenica koje je tijekom svog javnog gnojenja KVK iznosila svih ovih godina.
Sada ju je prigrlio Miroslav Škoro, koji je javnim gonjenjem prostora, svakako šampion u zadnjih desetak godina.
Nadmašio je čak i Roberta Pauletića, monstruma iz Splita koji je svojim ranim “novinarskim” uradcima mnoge obitelji unakazio, mnoge ljudske sudbine doveo do toga da su prestale postojati.
I takva besprizornica odbija u Saboru nositi masku.
Jer je boli kurac.
Jer misli da je lijepa, jer ne znam što misli, najvjerojatnije ništa.
Naravno, odmah se javio njen politički mentor, Miroslav Milo Moje, borac iz zadimljenih dvorana barova u Americi, u vrijeme kad sam se ja valjao po blatu rovova poput zadnje svinje.
I on kaže da joj se ne može ništa, jerbo je saborska zastupnica.
Škoro je glazbenik, ne baš neki, ali je glazbenik.
Pa za njega i takvo društvo prilažem odgovarajuću pjesmu.
A jebat mater onima koji su glasali za takve, nema smisla.
Jer ja kozojeb nisam
