Ja sam dobar čovjek. Bar tako mislim. Ne mrzim nikoga, ali baš nikoga, jer su me roditelji odgajali da ne mrzim.
Nikoga.
Ali, da žalim mnoge, to je istina.
U neke, koje sam čak smatrao i bliskim prijateljima, teško sam se razočarao, kada sam shvatio da do uspjeha dolaze kraćim putem.
Dolaze do cilja sredstvima, po mojim mjerilima nedostojnim, nemoralnim i nepoštenim. Ali ih ne mrzim. Samo žalim. za mene oni ne postoje.
Postoji jedna vrsta ljudi koja u meni proizvodi gnjev.
Uglavnom se radi o ne previše bistrima, ali svoje pomanjkanje bistrine kompenziraju ambicioznošću i pokvarenošću. Prijetvornošću i lažima. Lizanjem dupeta svima koji su društveno hijerarhijski iznad njih i gaženjem onih koji su hijerarhijski ispod njih.
Takve ljude prezirem.
Puštam ih da žive uronjeni u svoj svijet, mračan i skučen, smrdljiv i memljiv. I ne diram ih jerbo mi se gadi, sve dok oni ne dirnu u mene.
Onda popizdim. Onda bih im svašta radio.
Odmah da kažem, ne bih ih mučio djelima opisanim u Kaznenom zakonu, niti u Sudskoj praksi prof. Crnića.
Još manje bih to i priznao javno.
Ali, postoji jedna kazna, koja bi bila posve primjerena, kako kaže moja frendica Sandra, prikladna.
Ja bi brate sve njih na nekakvu ogromnu livadu stavio, ljudski i pristojno bih im dao da se raskomote, da sjednu ko ljudi, dao bih im i jesti i piti.
Onda bih im na velikim filmskim platnima, specijalno postavljenim za tu prigodu, puštao filmove Jakova Sedlara. Cijeli filmski opus.
Filmove bih im puštao redovito, nastavljajući jedan za drugim, bez prestanka.
Kući bi mogli ići tek kada uspješno, sa stopostotnom točnošću, ispune upitnik s pedeset pitanja vezanih na radnju u filmovima.
Nisi položio? Ajmo iznova.
Dakle, nije dovoljno muka, da bi dotukli Zagreb do kraja, Jakov Sedlar će snimiti film o Zagrebu, za ciglih 250.000 kuna.
To vam je takav režiser, da bi mu valjalo dati pola miliona kuna, da ne dira ni kamere ni scenarije, ma ni u kino da ne ulazi.
U Sedlarovim filmovima falsifikati se podvaljuju pod originale, mrtvaci plutaju Savom uzvodno, od Jasenovca do Zagreba. Svakakvih čudesa ima u njegovim filmovima.
I nitko da pošalje u pičku materinu onoga koji mu je to omogućio????
Gradu Zagrebu, da ga jebeš, ne ide. Potres, poplava, Milan Bandić, ali i zagrebačka oporba koja je kevtala i lajala, valjala se pred Saborom, protiveći se raspuštanju Sabora bez da je donesen Zakon o obnovi Zagreba, obećavala da će taj Zakon biti donesen odmah nakon što oni sjednu u saborske klupe, da bi danas, mrtva hladna otišla umakati dupeta na more, a zakon nije donesen.
Takve lažljivce, besprizornike i prodavače muda pod bubrege dugo nisam vidio. Zagreb je opet nagužen. Ovaj puta ga nisu naguzili bjelosvjetski hohštapleri, ovaj puta ga izjebaše gologuzani i musavci, sektaši vješti u valjanju po asfaltu, a njima su Purgeri vjerovali.
Možemo, Zagreb je naš!, Nova ljevica, ORaH, Radnička fronta i Za grad valjali su se pred Saborom cijelu noć.
Poput zadnjih klošara, musavi i prljavi.
Oni su prosvjedovali pred zgradom Sabora. “To su sramotne izborne kalkulacije HDZ-a kojima se građani Zagreba pogođeni potresom stavljaju na milost i nemilost svemu što ih čeka u najmanju ruku pola godine”, rekao je gradski zastupnik i predsjednik stranke Zagreb je naš! Tomislav Tomašević.
Posve ispravno i logično zaključio je gospodin Tomašević, toga 18.05.2020.
Što se promijenilo u tih sedamdesetak dana?
Ništa skoro.
Zakon o obnovi Zagreba nije donesen.
Ekipa je to, taj Možemo, koji ne može ništa, ta Radnička fronta koja nije nikad radila, koja može potrajati najviše do Svih Svetih.
Gospodin Tomašević je od uličnog musavca i valjača pred Saborom postao uvaženi saborski zastupnik, koji sada čist i umiven, veseo i zadovoljan putuje prema moru, na podulji godišnji odbor. To vam je onaj tip kojega bi nemušti Peđa Grbin kandidiro za gradonačelnika Zagreba!
U istoj koloni rastegnutoj od Zagreba prema moru putuju i onaj ZAP i ona neradnička ekipa iz Radničke fronte.
Shvaćaju li u SDP-u koliko je opasna Grbinova podrška Tomaševiću?
Sve njih zajedno možemo nazvati samo jednim imenom: Izdajnicima Zagreba.
Ekipa je to, taj Možemo, koji ne može ništa, ta Radnička fronta koja nije nikad radila, koja može potrajati najviše do Svih Svetih.
Do tad buju sve potrajali. Jer nikada nisu radili ništa do li prodaje. Muda pod bubrege. Foliranti koji su uspjeli isforlirati narod kojem je pun kurac svega. Pa su se u traženju nekakvih alternativa naslonili na ove likove.
Njihov raspad biti će gori od raspada Živog zida! Prije Svih Svetih.
A tu je negdje i Pametno koje pameti nema. Sve fina ekipa.
Jebate, pa kako si oni daju imena, a raja sve puši?
Puca im kurac za Zagreb.
A Zakon o obnovi Zagreba bit će donesen kako je i rekao gospodin Tomašević, za pola godine.
Računajući od danas!
Zagreb su uništili Milan Bandić i njegova mafija, ono što nisu dotukli, uništio je potres, a ono malo što nije ostalo uništeno, sjebala je poplava.
Sjećate li se onog crnog memea koji je kružio Internetom?
Apokaliptična slika Zagreba, pogođenog koronom, potresom, na Medvednici je ogroman vulkan, a kraj njega Godzilla?
Naravno da vulkan neće eruptirati na Medvednici.
Godzilla ne postoji.
Ali postoji zagrebačka oporba koja je u samo desetak dana od formiranja Sabora, ikojeg je ušla, pokazala svoje gadljivo lice.
Poput iskeženih i gladnih usta Godzile…
