Davno, jako davno su prošla vremena kada sam se osjećao ojađeno, napušteno, kada sam shvatio da u politici ne postoji nikakva opcija koja bi zagovarala nekakav normalan život, predanost radu i redu. Uvijek sam bio glasač SDP-a, sve dok nisam shvatio da se radi, velikom većinom o nesposobnim mamlazima, uhljebima, prodavačima magle koji svojim radom ni u trafici ne bi mogli plaću zaraditi, jer bi ostvarili gubitak.
Od politike ne očekujem ništa, osim dobre zajebancije. Ako politiku shvatim normalno, dolazim u zonu opasnosti od mogućeg ludila. Kretenima s desne strane suprostavljeni su idioti s lijeve strane.
Sami debil može očekivati bilo kakav pozitivan pomak od jedne ili od druge strane.
Svi su potencijalno vanka, što iz stranke, što iz Kluba zastupnika. Jučer je navodno, pišu cajtungi, kada je shvatio da nema većinu u Klubu, Peđa Grbin pobjegao sa sjednice. Po onoj staroj, Bježmo braćo, pobjeda je naša. Mora da je to izgledalo poput lavine, dva i pol metra junak, blizu dvije stotina kila žive vage, bježi poput vjetra.
Danas, u miru, nakon junačkog bijega daje izjavu i kaže: Nažalost, određene kolegice i kolege iz Kluba SDP-a daleko veću pažnju posvećuju našim unutarstranačkim i unutarklupskim odnosima nego onome što bi saborski zastupnici trebali raditi.
Nije mi namjera polemizirati s uvaženim Peđom Grbinom, ali volio bih kada bih se mogao podsjetiti kada je tko iz kluba zastupnika SDP-a iz ovog saziva išta pametno rekao, a da ide u korist građana. Osim Mišela Jakšića i Mirele Ahmetović. SDP je izgubio svoju svrhu. I ako se raspadnu i ako se ne raspadnu, jebe me se, ravno mi je do Srijema, jer, odavno su i jedni i drugi izgubili bilo kakvu vjerodostojnost. Dakle „određene kolegice i kolege“ proteže se na cijeli klub osim Jakšića i Ahmetović. U klubu se nalaze takvi moralni i intelektualni polutani koje je Bernardić lopatom nabacao, ko da đubar vilama prazni iz gnojnice. Radi njihovog sjedenja u Saboru, Bernardića bi trebalo sankcionirati zbog omalovažavanja Sabora.
Ja sada mogu sa devedeset postotnom točnošću navesti imena tri žetončića koji će, ako zatreba Plenkiju, dići ruke, mrtvi ladni. Jer, to je takav mentalni sklop.
U Krapinskim Toplicama policija se igra pingvina. Stoje i gledaju krkane i morone koji sprečavaju normalno odvijanje nastave. Jer nekakvom osmašu roditelj ne dozvoljava od ulaznih vrata u školu do ulaska u učionicu nositi masku. Dolazi im pojačanje iz Zagreba, iz okolice, skupili se ko da ih je Bernardić vilama nabacao. Interesantno, svako od njih ima barem 15+. Kila od normalne težine.
Ko da se snima Život na vagi u Krapinskim toplicama.
Neka debela baba u tajicama koje bi bile uske i Twiggy, važno tumači što policija smije i ne smije. Naravno da nema masku. Drugi tip maše krunicom, jerbo je on vjernik. Vjernik je i moja majka. S kojim pravom on svojim budalaštinama vrijeđa vjerske osjećaje moje majke? I niko nema nikakvu ideju, a ja imam veše desetina načina kako bih prekinuo štrajk, po jednoj od njih svi bi sa štrajka odlazili s maskama, da im se ne vide razbijene njuške. Klipanu kojem maska smeta, lijepo svaki dan pišeš neopravdane sate. Pa ukor, pa premještaj u drugu školu, pa tamo isto, pa neka se seli po školama, jer četrdesetak sati nije teško skupiti. Ostalih tridesetak ideja svode se na razne načine degenečenja, od roditelja koje smeta što njihova djeca moraju u policijski čuvanu školu do pingvina kojima na majicama piše POLICIJA.
Državni zavod za statistiku ima funkciju analizirati pojave u društvu i matematičkim modelima prikazivati stanje. Dokazali su da pojma nemaju, a matematiku su sigurno učili na nekakvom veleučilištu u Bosni s diplomom stečenom za dva sata. Popis stanovništva koji se provodi svakih deset godina, njihova je glavna fešta. Jednom u deset godina. Dakle, nešto češće od redovite pojave Halleyevog kometa.
Deset godina imali su za izmišljat pitanja, a pitanja su skoro identična ko na popisu stanovništva 1951. 1961. 1971, 1981., što je i logično, jer se Hrvatska i nije puno makla. Pitanja o egzistenciji nema, ali stanovnike od kojih 60% živi u gradovima pita se imaju li kravu. Popisivači, pazi sad, ne moraju imati COVID putovnicu, a građani su ih dužni puštati u domove, ako ne puste, evo pet soma kuna kazne. Onda su rekli da se nisu sjetili pisati uvjet da popisivač bude cijepljen, jer su raspisivali natječaj u lipnju, kad nije bilo puno korone, odnosno pisalo se da je nema, nije bilo korone, ali je bilo sezone. I to kaže DZS, koji je trebao znati da je prošle godine korona skočila nakon sezone.
Korona i sezona su obrnuto proporcionalne veličine.
Sad, kad se podigla dževa, donesena je odluka da popisivači moraju biti ili cijepljeni ili testirani. A testiranje si plaćaju sami. A medicinskom osoblju koje se ne želi cijepiti, država plaća. To neko nekog jebe, kaj ne?
Jer je to država idiota, država bez mozga.
Jebo ja i kovid putovnicu koju imam, a niko me za nju ne pita.
O pravosuđu mi se ne danas pisati, jer sam ionako razjeban, ali kad vidim da se silovateljima djece skidaju kazne jer su branitelji, onda se pitam jesu li se branitelji borili da mogu nekažnjeno ili blago kažnjeno jebavat malu djecu. Sudac koji je to dosudio bacio je ljagu na Domovinski rat, a ništa Đuro, ništa šator. Boli ih kurac. Jerbo i oni mogu doć pod udar, pa je bolje šutit.
Neki dan su smanjili kaznu frajeru jer je napravio sranje u vrijeme kada je bio drogiran. Drogiranje, samo po sebi je kazneno djelo.
Pa je Vrhovni sud smanjio kaznu za kazneno djelo, jer je počitintelj bio u zoni drugog kaznenog djela.
Jebo me pas, ja to ne kužim.
Još manje kužim da je odluko donijelo vrhovno sudbeno tijelo u državi. Vrhovni trup. Trupci i balvani.
Na portalu sam ukinuo komentiranje članaka, da me zakon kojeg buljooka drhtulja (prekrasan izraz ukraden s Twittera), priprema, ne rebne po takujinu.
No o tome ćemo drugi puta.
Dosta je sranja za danas.
Jer, za sve nas izgleda, najbolja je strategija Peđe Grbina: Bježmo braćo, pobjeda je naša.
Bježmo što dalje!
