U dilemi sam, teškoj. Da li da pišem o onom što čitam i pratim po portalima Facebook profilima i stranica opskurnih likova, raznih kokošara koji sami sebe nazivaju javnim osobama, ili da ne pišem uopće, dok ne prođe ovo ludilo. Dakle da ne pišem zauvijek, jer ludilo stati neće. Genetika je to.
Ili da pišem o receptima, da ih prepisujem iz starih i požutjelih bilježnica kojima na koricama kitnjasto piše Recepti.
Ili da pišem o seksu, objavljujem slike guzica i cica, cura u koje bi se odma zaljubio Pajo Patak, koji bi jadnik mislio da je na slikama patka.
Jer ovo što se sada događa, postaje poprilično opasno za pisanje, onako slobodnim stilom, kako ja volim pisati. Jer, pisanje postaje tlaka ako moraš paziti na svaku napisanu riječ, da ne bih javno prozvao na linč. Ako pišem o tipovima koji pozivaju da se prekine doniranje krvi dok se ne ukinu kovid putovnice, dolazim u zonu da postanem morbidan, okrutan, nasilan.
Da napišem što uistinu mislim da se treba napraviti da se ta situacija riješi? Taman posla.
Danas je nekakva Inicijativa Prava i slobode, na FB objavila:
Tko je voljan sudjelovanja u akciji BOJKOTIRANJA dobrovoljnog darivanja krvi dok se ne ukinu zdravstvene propusnice…
E jebem ti mater. Sto puta.
Pozvati na doniranje krvi koja spašava živote unesrećenima, bolesnicima na operacijskim stolovima. Nečijem ocu ili majci, nečijem djetetu. Nikome nečijem, ali čovjeku.
Kakvo govno moraš biti da to napišeš? Danas su Plenkovića, o kojem ne mislim ama baš ništa dobro, osim da ima dobru frizuru, stavili u istu ravan s Mengeleom. Tipovi koji pozivaju na obustavu doniranja krvi koja život znači. Hrvatski Hannibali Lecteri.
A ludilo ne staje, zahuktava se, svakim danom sve više, geometrijskom progresijom. Vrlo brzo preći će u logaritamsku, onda više nema zaustavljanja.
Zao duh doktora Hannibala Kanibala Lectera pušten je iz boce. A policija ništa. Političari ništa. Nitko ništa. Moglo bi se desiti da i na operacijama ništa. Jer nema krvi. Po ideji i preporuci ovih Hannibala.
U koliko Hrvata čuči Hannibal Lecter? Bojim se da ćemo saznati brzo. Vrlo brzo.
Pravo je građana da odluče. Netko se ne želi cijepiti, razlozi čak i nisu bitni, ne želi se cijepiti. Netko se na žalost ne smije cijepiti, radi nekakvih medicinskih razloga. Razlika između tih dviju grupa velika je, ogromna.
Davno, Dubrovnik je u vrijeme Republike imao Lazaret. Amerikanci su svoje imigrante pri dolasku u najveću demokraciju na svijetu, trpali u karantenu, bez milosti i bez iznimke. Na Hoffman Island, kiseljenje 40 dana.
A vidi koliko otoka koji su nenastanjeni ima Hrvatska, neki čak imaju i nekakvu infrastrukturu pogodnu za smještanje upravo takvih tipova. Koji ne da krv ne bi dali, jer to je odabir svakog čovjeka, nego besramno i javno pozivaju da se krv ne daje.
Kako bi rekao Rade Končar, Vaše krvi ne trebam, niti bih vam je dao.
Pazio sam, koliko sam mogao.
Nadam se da ste razumjeli moj prezir i bijes.
