Uvijek kad vidim saborske zastupnike i zastupnice koji su u Sabor ušli na listi SDP-a, vratim se u djetinjstvo, negdje u sedmi razred. Sjećam se živo, spuštene rolete na prozorima u razredu. Profesor tehničkog, ogromne kljuke, zvali smo ga zbog toga Kifla, jedini koji se razumio u baratanje projektorom, važno je lupio ravnalom po stolu i dreknuo, Tišina, počinje film. One crne crte na početku filma, pa onda neko iz zadnje klupe drekne Makedonija film prikažuva, ali kurac, bilo je Jadran film. Pucketavi ton, razlomljena muzika i počinje. Film Breza, Bata životinja glumio je Marka Labudana, a krhku i nježnu Janicu glumila je prekrasna Manca Košir. I tako, teče film i onda seoskom loli Marku njegov šef, nadšumar, kada je prvi puta ugledao Janicu kaže: Otkuda i znaš šta je to otmjeno? Otmjeno, ha? Šta je to? Vidiš da ne znaš!… Sad slušaj: što je breza među bukvama i grabrima, to ti je ta djevojka među tim vašim glomaznim curetinama!
Upravo zbog toga, breze među bukvama i grabrima, uvijek se sjetim tužne priče o Marku i Janici kad gledam zastupnice SDP-a i tih nekakvih socijaldemokrata. Zbog dvije breze, Sabine Glasovac i Mirele Ahmetović, breze među bukvama i grabovima, bagerima i ostalom teškom SDP mehanizacijom.
Jučer je bilo divlje u Saboru. Sve ono luđaštvo koje se događa već dulje vrijeme na ulici, nasilje, uvrede i netolerancija, prelilo je jučer u Sabor. Što je i u redu. Jer takve klipane koji su jučer lamatali rukama, izabrali su upravo oni koji danima marširaju umotani u hrvatske zastave, sa upaljenim lampionima, penju se na nekakve ljestve koje služe kao govornica, pa seru i melju. Iznose svoja mišljenja. Jer oni imaju mišljenje.
A mišljenje je kao šupak. Svaka ga budala ima. Što je veća budala, to je sigurniji da njegovo mišljenje predstavlja apsolutnu istinu, te da svakako mora stojeći na lojtri, dok mu nekakva baba drži megafon njime upoznati okupljene debile.
Jučer gledam nekog dečka. Nabio kapu na tikvu, brada, i posve ozbiljno, bez ijednog traga na licu koji bi pokazao da se zajebava reklamira i argumentira nekakav konjski lijek neoborivim argumentima čuo sam, pročitao sam. Budala od novinara koji ga intervjuira i njegovu argumentaciju uporabe konjskog lijeka, naravno ga nije upitala, što je po zanimanju?
Ali je bitno sve moguće idiote puštati u eter.
Neki dan smo gledali raspomamljene ženturače koje su trčale za nekakvom doktoricom kojoj je dopizdilo dračenje pred prozorom cijeli dan, pa je na odlasku s posla nogom porušila lampione i nekakve lutke koje su babetine koje cijele dane stoje i nedaju drugima raditi poslagale pred njenim uredom. Naravno da se to sve događa u Bjelovaru, koji velikim koracima u čizmama od sedam milja korača naprijed, na vodeće, prvo mjesto primitivizma u Hrvatskoj, koje mu odavno pripada. Ni paljenje glavnog stožera Zločinačke organizacije u Bjelovaru nije ništa drugo do li izraz primitivizma.
Hrvatsku nije zahvatilo ludilo, Hrvatska se samo svukla, pa je pokazala da je luda. Po celom telu. Luđaci na ulici, luđaci u Saboru. Luđaci na televiziji. Ko da cijeli dan gledam film Planeta majmuna. Evo, tip koji se ušuljao u Hrvatsku davno, kao imigrant, da bi se kasnije okrenuo, pa počeo mrziti imigrante (poput Cigana koji kaže, Ubijte mi oca da se ne zna čiji sam), tip koji je svoju mržnju prema imigrantima pokazivao svakog dana, pa su ga njemu slični izabrali u Sabor, jučer se htio lemati u Saboru. Njegova baba koju su isti mrzitelji isto utrpali u Sabor dernjala se Iznesite me van. Ali niko nije htio prljat ruke. Možda je trebala vikat štogod drugo, pa bi je možda poslušali? Ne znam. Uglavnom, jedna fina familija. Onaj nekakav pop koji je lud ko čep, trčao je po Saboru i mahao rukama kao vjetrenjača.
Svi ti luđaci spadaju u psihopatsku nakupinu koja se odaziva na ime Most. Sve to poprilično mirno promatrali su pripadnici trgovačke skupine u Saboru, kao da se to njih ne tiče. Oni znaju kako treba glasati, HDZ je naredio, njihovo nije da pričaju, samo da glasaju.
Onda se mrzitelj imigranata, koji je sam imigrant, išo unosit Peđi Grbinu u lice, ali je skočila Breza Sabina, podigla pogled, a uvoznom mrzitelju svega i svačega oma je pala maska, za gaće, da li su mu pale od straha, nisam siguran, a Breza mu je rukom pokazala da podigne masku. Natjerala da navuče masku na kljuku, a pogled je pokazivao neizrečeno Odjebi majmune. Reakciju SDP ove Breze mirno su promatrali i bukve i grabovi, jerbo se to njih ne tiče.
Kasnije se javila i žena tog uvoznog mrzitelja imigranata, frustrirana jer je nisu iznijeli van, ali niti radili išta drugo i pojasnila da je podignuta ruka njenom mužu prijetnja. Prijetila mu žena koja je lakša od njega najmanje pedeset kila, niža pola metra. A on se usro. Ja njoj vjerujem, jer je vjerojatno i doma tako. Pičkica. Pussy.
U Saboru već godinama sjedi nakupina svega i svačega, zvana Most. Priznam, sa sjetom se sjetim doktorice Ines Strenja Linić, kad gledam ove idiote i čobane koji su od Sabora, a i države napravili cirkus. U taj Most ukrcalo se svašta. Kakvog sve taloga ovdje ima, teško je za povjerovati. Sva ta klatež ima saborski imunitet.
Pa ih se nemere hapsit, ali se može pohapsit sve one koji to biraju. Samo treba povećat kapacitete po zatvorima. Evo, one babetine iz Bjelovara, za koje ne znam da li su iz Mosta, ali lude su dovoljno, mogu zatvorit na Sajam u Gudovcu, stočni sajam, jerbo im je tamo mjesto. I liječit ih Ivermectinom.
Posve odgovarajućim lijekom.
Sve u svemu, jučer se Raspudić, da prostite, dobro posrao ispod Mosta.
Raspudić se danas, da prostite dobro posrao ispod Mosta.
— Spectator (@SpectatorHR) December 15, 2021
