Konjski sajam
U selu pred mojom kućom, oduvijek se nalazio sajam. Ranojutarnje mukanje goveda, blejanje ovaca, meketanje koza, lupanje arnjeva traktora, kako oni kažu, traktora, sa dugim o, stare olupine koje voze samo lokalnim cestama na koje murja ne dolazi, registrirane tko zna kada, nemarno parkirane na travi. Volio sam tu vrevu. Rijetko sam dolazio jer je sajam bio radnim danom. Onda je počelo i rzanje konja, svakom srijedom sve češće. Andrija, konjski trgovac otkupljivao je rage i đulbase, tovario ih u kamion, a seljaci su pričali da ih on vozi ravno u Italiju, pod nož nauljenim Digolama, koji će se gušiti u konjskim kobasicama. Da bog da si ih u guzicu ugurali, uvijek sam pomislio.
Jednom je jedan riđan, prekrasnih pametnih očiju, shvatio o čemu se radi, lagano prebačena uzda, nekoliko trzaja glavom, uzda se oslobodila i riđan je nestao. Nikada ga Andrija pronašao nije.
Konj je nadmudrio konjskog trgovca.
Desetak puta ovih dana sjetio sam se ove priče. Vrtio je pred očima, a razmišljao o drugim stvarima. Jel stvarno moguće da je Mađare, o kojima nakon godinu dana života u Budimpešti, mislim samo da su obični konjski trgovci, kako se to nekad reklo, a ja znam reći i sada cigani. Ne sa veliko C, nego cigani, prevarila hrpa konjina i maznula im milijardu kuna ispred nosa.
Milijardu kuna zajedničke imovine.
Bilo bi to drugi puta u mom životu da sam doživio da konj prevari konjskog trgovca.
Dakle, na prvoj godini faksa naučio sam da se burzovnoj robi cijena ne ograničava. Ako je cijena plina limitirana, bez ugrađenog faktora praćenja cijene u odnosu na burzovnu vrijednost, možemo se jebati. Jer sve je po ugovoru. Ugovoriti se, naravno može svašta, jer papir sve podnese.
Ali INA je sustav, veliki sustav. Najveći. Tamo postoje procedure, rade se nacrti ugovora i puštaju na kontrolu svim onima čije poslovanje ugovor o nečemu zahvaća, a uvijek financijama i pravnicima. Svi su oni dužni ugovor pregledati, upisati primjedbe. Tek nakon toga, ugovor se usklađuje s ugovornim partnerom i potpisuje.
Na stranu sve, ali svatko, ali baš svatko prvo pogleda cijenu i količinu jer je to ljudski. I da nitko nije vidio da je cijena kriminalno niska, ma nemojte me jebat.
Dakle, postojao je udruženi gangsterski sustav koji je obuhvaćao sve ključne ljude u INI, koji su u tome sudjelovali. Pa isto tako vjerujem, i konjski trgovci, Mađari.
Olakotna okolnost postoji i to velika!
Čudi me kako uprava INE, cijela, sada nije na Oranicama, ili barem u Vlaškoj na isparivanju s lisicama na rukama. Ali, svakako je olakotna okolnost da istragu vodi preduzeće kojem je na čelu Zlata Hrvoj Šipek, koja od drveta šumu ne vidi. Pa ni ovi koji su svakako znali, zatvora vidjet neće.
Jedina sreća u cijeloj situaciji oko INE, jest da će sve istraživati Zlata Hrvoj Šipek. pic.twitter.com/MQltPr25K5
— Spectator (@SpectatorHR) August 29, 2022
Najinteresantniji je onaj barba koji je na račinu u banci imao petstotina kila novčanica od tisuću kuna, koliko teži pola milijarde kuna, koji evo danas već, tri dana od izbijanja afere zaliva masline u svom dvorištu, malo promukao od deranja na novinare koji su ga snimali kad su ga vodili u zatvor.
Gospodin Dane je umirovljenik, ponosni donedavni vlasnik pola milijarde kuna, iznosa koji otprilike predstavlja ukupan prihod poduzeća od 1000 zaposlenih, koji taj iznos proizvedu svojim radom u samo dvije i pol godine.
Takve ljude se u žargonu zove čarapa ili vreća za papriku. Jatak koji čuva novac za tajnog partnera, govna koje se nigdje ne spominje, nego samo čeka priliku da zagrabi lovu koju je ukrao. Konjskim trgovcima, i konjinama.
I svima nama koji smo samo konjine.
Pa se mislim:
Tko se sjeća, osim naravno, mene?
Aluminij u Mostaru kupovao je od HEP-a struju po superpovoljnoj cijeni, čak i u 4 mjeseca u kojima je bio u remontu.
Pa je struju višestruko jeftiniju od one što mi plaćamo, lijepo izvozio u Hrvatsku, naravno po tržišnoj cijeni.
Ma pitanje je glupo, ne sjećam se samo ja, sjeća se i general Krešimir Ćosić.
Tko se sjeća, osim naravno, mene?
Aluminij u Mostaru kupovao je od HEP-a struju po superpovoljnoj cijeni, čak i u 4 mjeseca u kojima je bio u remontu.
Pa je struju višestruko jeftiniju od one što mi plaćamo, lijepo izvozio u Hrvatsku?
Glavna uloga, general Krešimir Ćosić— Spectator (@SpectatorHR) August 30, 2022
Na svemu tome naravno, odmah pokušava poentirati i Peđa Grbin, po zanimanju politički lajbek. Koji svoje slijepilo pokazuje u svakoj prilici. On se nada da bi se sazvala sjednica Sabora, pa bi se raspusto Sabor i pala vlada.
Nikada taj naučiti neće. Pa Bilek, Jankovics, Jeckov, Kajtazi, Lekaj Prljaskaj, Milošević, Radin, Hrelja, Martinčević, Hrebak i slični, mater bi prodali nego prestali podržavati kriminal.
