Dragi moji čitatelji, drage građanke i građani,
Prošla je još jedna godina, a kao što znamo Zucker kommt zuletzt, na kraju svake godine je Božić, najveći blagdan svih Hrvata, dan u čast kojega trgovci prazne svoje lagere, djeca pišu pisma Isuseku, s molbama da im pošalje najnoviji model PlayStationa, električni romobil.
Neka djeca, a nema ih malo žele i krov nad glavom, da se konačno ugriju. Ako može i maleni stolić, pa da mogu i zadaće napisati, pa će pisati u domaćim zadaćama kako su sretni i ponosni jer žive u Republici Hrvatskoj.
Prošla je godina, kako kažu, bila godina isporuke.
Hrvati su isporučili odavno sve što su mogli. Isporučili su prirodne resurse, isporučili su i Bijele noći, pa im sada preostaju Crni dani.
Isporučili smo rafinerije, pšenicom zasijana polja, farme životinja, isporučili smo obalu, hotele, banke smo isporučili odmah.
Isporučili smo i krv i živote onih kojima su životi uzeti u krvavom ratu, samo zato da bi se po završetku rata moglo dalje nesmetano isporučivati.
Isporučili smo sretnu budućnost naše djece, samo radi bogate sadašnjosti nekih od nas.
Isporučili smo čist obraz i ponosno uzdignuto čelo naših predaka koji su dali svoje živote, svoje udove u borbi protiv najvećeg zla u povijesti čovječanstva, da bi prihvatili sramotnu prošlost.
I njome se dičili.
Isporučili smo i slobodu, koja je na kraju, samo riječ, šuplja fraza, na usnama onih koji su vjerovali da umiru za nju. Danas imamo druge gospodare. U Bruxellesu, Pešti, Kijevu, Washingtonu. I njihove sluge i namjesnike koje smo sami instalirali, svijećom tražeći najgore.
Isporučili smo ponos, hrvatski inat i kapric da bismo postali dobri sluge loših gospodara. Isporučili smo gospodarstvo u kandže lopova koji namještenih osmijeha grabe sve što stignu.
Isporučili smo i neizvjesnost stanovnicima Banije koji treću zimu žive životom nedostojnim čovjeka. Na šezdeset kilometara od Zagreba.
Isporučili smo rafinerije, isporučili smo Baranju. Isporučili smo europske fondove onima koji znaju kako će ih pravo iskoristiti.
Isporučili smo školovane i pismene, kako bi ih zamijenili nepismenim i neškolovanim blagom.
Drage građanke i građani, pred nama je nova godina, godina izazova i kušnje. Godina u kojoj se oni koji su propali, oporaviti neće, ali biti će im lakše, jer će im s pridružiti mnogi od nas.
I slijedeća godina biti će godina isporuke. Isporučit ćemo nove gladne, nove siromašne, ali sretne i ponosne, punih srca od sreće i zadovoljstva zbog svijesti da žive u Hrvatskoj.
Dragi moji, sretan Božić i sretnu Novu godinu, uz poruku da samo jedno isporučiti ne možete, a to je pamet, želi vam
Spectator
