Ulica se kupa u jutarnjem suncu. Oštre sjene padaju na cestu. Pred kućom stol, stolica. Skoro na cesti. Baš onako kako se živi u malim mistima duž obale.
Ogromna kahlica vruće mirišljave kave. Pepeljara, cigarete. I Ranger. Kraj Rangera mali bićerin. Au bićerinu Ranger.
Držim ga u ruci, prinosim, udišem miris šljive. Pa vraćam na stol. Miris zagorske šljive. Lepoglavske šljive. Miris koji volim
Miris na koji me naučio Mirči. Moj prijatelj Mirči. Mirči je pekao Rangera.
Puno sam razmišljao jučer i značenju riječi prijatelj. Teška riječ. Teška tema. Jer puno je prolaznika u životu, malo je prijatelja. Jako malo. Onih koji su uz tebe do posljednjeg daha.
Razmišljao sam…
Baš kao svaki puta kada neki od mojih prijatelja ode…
A jučer je otišao Mirči. Miro. Miroslav, kako ga je upisao Bog u dlan ruke svoje. A ja sam ga u svoje srce upisao kao Mirčija.
Tuga. Praznina. To je ono što osjećam.
Jer izgubio sam čovjeka kojeg je bila čast poznavati. Ja divlji i žestok, Mirči blag i smiren. Razuman, uvijek kao da čeka kome će ustrebati njegova pomoć.
Gledam u Rangera, u glavi mi njegove riječi, Znaš, uvijek moraš paziti da ti ne pofali. Javi mi na vrijeme. Da ti pošaljem.
Ispijam čašicu. Na eks. Za sebe. Ispijam i drugu. Na eks. Za njega.
Upravo kao što smo početkom studenog u Jaski, na parkirališta ispili zadnjeg Rangera iz njegove pljoske. Ne sluteći moju tugu. Ne sluteći nejgov odlazak. Kao da je bilo jučer.
I sada ga nema. Nema njegovog blagog pogleda, dodira njegove ruka na mojoj podlaktici i njegovo, Ja mislim drugačije. I ja, divlji, tvrdoglav, smirim se i slušam ga. Koliko li sam mu puta znao reci, To je zagorska fiškalija, ali u pravu si.
Volio je politiku. Politika mu je bila strast. Disao je politiku punim plućima Ali na onaj čudni način, koji je svojstven samo HSS-ovcima, ljudima koji se ponose svojom strankom, ponose se Radićem. Ljudima koji politiku vole, razumiju je. I vole svoju stranku. Strašno sam to poštovao!
Vraćam se u mislima u neka vremena. Unjegovoj kleti natočimo kupice noje, narežemo špeka, i udaramo. Noju i politiku. Kakvi su to bili trenuci… Satima smo znali pričati telefonom. O politici, o životu, o djeci…
I sada ga nema. Ostao je Ranger.
A ja bi dao sve Rangere svijeta u zamjenu za njega.