Most
Mostovi su građevine za prijelaz preko prirodnih (rijeka, morski tjesnac, dolina) ili umjetnih zapreka (cesta, željeznička pruga).
Mostovi se podižu odavno, od kad je ljudi i ljudskog uma. I balvan prebačen preko nekakvog podivljalog i nabujalog potoka bio je most, a njime su prelazili prethistorijski ljudi u potrazi za plijenom ili za mjestom za stanovanje.
I taj običaj ostao je do danas. Tehnika je uznapredovala, danas se grade mostovi dugački kilometrima, njima jure rijeke automobila, vlakovi prevoze putnike. I mi smo gradili mostove preko rijeka i kanjona. Napravili smo i Maslenički most, davno, čelična grdosija, srušena u ratu.. Podignut je davno i most kod Šibenika, sjećam se televizijskog prijenosa otvorenja mosta, kolona uzvanika prelazi most, a ispod mosta usidren mali čamac i u njemu sjedi konstruktor. Prema starom običaju, ako se most sruši, da u dubine povede sa sobom i onoga tko ga je napravio. Bilo je to vrijeme kada smo znali raditi mostove. Mostovi su podizani preko Save, Drave, Kupe, svih rijeka.
Onda smo zaboravili graditi mostove.
Pa smo napravili Maslenički most, novi umjesto onog srušenog u ratu. Most je napravljen na jedinom mjestu za koje su lokalni stanovnici tumačili da se ne smije napraviti, jer su udari bure na tom mjestu užasno jaki. I napravljen je. I otvoren. Ali više je zatvoren. Most je napravljen i u Trogiru gradu, podignut je malo prenisko, jer je projektant gledao u tablice prosječne visine mora iz 1860. godine. Na početku dvadeset i prvog stoljeća. A nikad nije čuo za globalno zatopljenje, a još manje za podizanje razine mora. Pa je most prenizak. More se prelijeva preko njega. Sad valjda razmišljaju kako bi ispred Kauflanda s onih kućica za kolica maznuli plastiku, nabili je na most, pa bismo imali prvi tunel pod morem.
Zajedničko mostu u Trogiru, prenisko napravljenom i mostu kod Maslenice, napravljenom na krivom mjestu, je samo jedno.
Autor. Napravio je dva mosta koji su ćorak.
Napravio je on i treći most, koji je njegovo životno djelo, ono po čemu će ga zahvalni Hrvati pamtiti zauvijek, most koji povezuje dvije države, čvrst, dobro utemeljen, nikakve nepogode ga srušit ne mogu. Most koji povezuje Vatikan i Hrvatsku.
Most se zove Vatikanski ugovori.
Tim mostom prevozi se samo novac. Autor ta tri mosta je umro. Tko zna kakva bi sve čudesa napravio da je živ. No uvijek ćemo pamtiti Juru Radića, kaj ne?
Dotur Jure je umro. Pa je nakon njegove smrti napravljen most, koji je dika i ponos svih Hrvata. Kako i treba. Projektirali ga Janezi Slovenci, novac za gradnju platili Europljani, a sagradili Kinezi.
A ponos su ostavili nama.
Most su sagradili i nekakvi mužeki iz doline rijeke Neretve. Delta Boys. Oni su povezali tim Mostom nezavisne liste načelnika malih sela i zaselaka, pa su umislili da mogu upravljati državom. Što je i logično, pa je rečmo, načelnik općine Tompojevci za koju nikad niko čuo nije, postao je ministar gospodarstva.
Svašta u ovoj državi ima. Čuda i mirakula.
Mostovi služe i da bi se pod njih uselili beskućnici i sirotinja koja nema krova nad glavom. Ali to samo u svijetu. Naročito u siromašnoj Francuskoj gdje pod mostovima preko rijeke Seine žive legendarni beskućnici. Mi smo prosperitetna zemlja, mi nemamo beskućnike. Mi beskućnike izvozimo u Irsku. Pa se pod mostovima ne stanuje. Pod mostovima se u automobilima skrivaju ljubavnici koji pretaču ljubavni žar, pod budnim okom policije i komunalnih redara. Zamisli, taman se zamaglila stakla, a dođe ti komunalni redar i opali ti onu cedulju na šajbu, jerbo nisi propisno parkiro. Čist slatko.
Mostovi postoje da bi se i putnici namirnici pod njih popišali, ili da prostite napravili ono drugo. Ma znate ono kaj dulje traje.
Mostovima prolaze svi. I građani, i seljaki, i kamioni i automobili i pametni i glupi. Evo, kad smo već kod glupih… Recimo mostom prolazi i Majda Burić, saborska zastupnica HDZ-a. Žena koja u Saboru obavlja vrlo važne funkcije.
Majda Burić, po profesiji profesorica hrvatskog jezika i književnosti. A govori s poprilično poteškoća, misli, ako one uopće postoje, teško povezuje. Jedna rečenica ne slijedi drugu.
Upravo kao i kolegica joj, Dubravka Šujica, profesorica engleskog jezika, koja govori engleski na mote. Rečena Dube je ministarka u EU komisiji, a Majda je samo početnica pred kojom je blistava karijera. Ne treba sumnjati u njenu budućnost dok je Andreja Plenkovića koji takve naprosto obožava.
Ona je
- Potpredsjednica Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo (od 25.06.2021.)
- Članica Odbora za ravnopravnost spolova (od 25.06.2021.)
- Članica Odbora za turizam (od 01.10.2021.)
- Članica Odbora za gospodarstvo (od 25.06.2021.)
Svojim djelovanjem po tim odborima pokriva sve vrlo važne sektore. I svi su sjebani.
Slučajno? Ne, ja u slučajeve ne vjerujem.
Zasrala je sve što je mogla. I pod Mostom i na Mostu
Evo, neki dan je Majda Burić, jedna od najviđenijih saborskih zastupnica, poznata po svom domoljublju, pameti, uhvaćena okom kamere kako vrši nuždu pod Mostom, i na Mostu i po Mostu. Majda živi u Skradu, gdje je bila, mislio sam, bolnica za djecu. A izgleda da ima tamo i umobolnih, koje puste da se šećkaju cestom
I tako, rečena Majda je napravila nuždu. to kompletnu nuždu veliku i malu. Zasrala je sve što je mogla. I pod Mostom i na Mostu.
Pa pogledajmo.
