15.9 C
Zagreb
Petak, 17 svibnja, 2024

Seoska minijatura

Pred krčmom parkirano nekoliko starih automobila, gledam ih i razmišljam o sreći njihovih vlasnika kad prođu tehnički pregled.

Autor

Spectator
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene. Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene. Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.

Krčma na putu prema Bjelovaru. Malo mjesto, nekoliko kuća uz cestu. Bumo rekli, zaselak. Sivo je jutro, oblaci koje bih mogao dodirnuti, samo da se podignem na prste. Ali neću.

Pred krčmom parkirano nekoliko starih automobila, gledam ih i razmišljam o sreći njihovih vlasnika kad prođu tehnički pregled. Stari Passat s ogromnom kukom, zakvačena prikolica s ceradom. Iz nje se širi miris koca, svije skiču, udaraju tijelima o arnjeve prikolice. Miris koca širi se zrakom, ulazi u birtiju, miješa se s hladnim mirisom duhana, po podu prolivenog pića. Mirisi sela. Volim mirise sela.

Tu. nekoliko kilometara od kraja svijeta, čekam da mi  mehaničar koji je tu u blizini, u nedalekom zaselku ovog zaselka, promijeni nekakav dio na autu.

Žagor mještana koji uz jutarnju pričest žesticom šeretski namiguju ojačim curama odjevenim u dva tri broja premale tajice. Priča se veselo, nadjačava se neki lokalni radio koji nakon desetak minuta reklama frizerskih salona i obavijesti o prodaji steonih krava, pusti i koju pjesmu.

Kavu sam popio, sjedim i dalje. Stisla me glad. Dućan i krčma spjojeni su u jedno. Sve ostavljam, pa kupujem hranu. Ogromna lizika s petnaest deka crne podriguše i nekoliko šnita sira. I naravno, Žuja. Jer ja sam legalist, pa pijem Žuju. A Žuja je zakon. Valjda je za Žuju čuo i onaj naš ministar od zakona. Jer on bar ima su čim čuti.

Vjerojatno je, pa je to jedina veza koju on ima sa zakonom.

Sve je tu, laptop, bila je i ta sengula od crne, ali je nestala. Nema cigareta. Njih nema već desetak dana. I dobro se držim. U mene je volja. Pa ne palim više. S puno manje problema no što sam se nadao. Čak sam i lud kao i prije. Ništa luđi. Iz jednostavnog razloga, pa ni nemrem bit luđi.

Po tko zna koji puta u životu uvjeravam se, s velikim zadovoljstvom, kako paše okus crne podriguše, sira i Žuje.

Ma milina.

Danas je dan, onako, haj haj, nije uživaj, ali dan rođen za ljenčarenje. Ni ne piše mi se.

Pročitajte i ovo:
Mate robijaš, prva osoba koju sam nabio

Samo mi se sjedi. Samo mi se razmišlja o meni dragim ljudima. O drugima ne. O njima ne bih, da ne kvarim ugođaj.

Da mi miris žifčanih svinja što skiče i cviče u prikolici ne prisjedne.

Prethodni članak
Sljedeći članak

DRUŠTVENE MREŽE

6,385ObožavateljiLajkaj
316SljedbeniciSlijedi
4,805SljedbeniciSlijedi
74,569PretplatniciPretplatiti

NAJČITANIJE

IZ KATEGORIJE

još sličnog sadržaja

Drugarica Milesa

Bliži li se rastanak?

Bunja

Strojevi su pojeli ljude

Stečaj