Sat i pol sam čučao u garaži, pretenciozno nazvanoj Arhiva portala Spectatorblog. Jedino što sam znao godište, ali onako, ofrlje. 2006. ili 2007. Sedamsto dana. A slonovsko pamćenje otjeralo me u Arhivu – garažu. Jerbo pamtim, ali ne bih htio dušu griješiti pa nešto krivo napisati. Pa ajmo. Inače, FYI, garaža je moja 1/1, u njoj čuvam starre novinske članke, više manje na hrvatskom, nisam ja Frka koji čuva članke na francuskom, ali u garaži koja nije njegova, nego vaša i moja. Kupio sam je na kredit bez valutne klauzule u onim davnim vremenima, pa je došla ona divljačka inflacija, a ja za vrijednost dvije šteke Marlbora zatvorio kredit. I onda, stari CD, dobro očuvan, čitač radi dobro, i Voila!
Našao sam! Tu je. Pismo.
Pismo gnjevnog i nadrkanog mladog komuniste Ivici Račanu, predsjedniku SDP-a i predsjedniku Vlade RH, te davne 2006. Sjeo sam. Kako je to tužno, tražim pismo upućeno Račanu, zbog posve slučajne današnje izjave koja mi je zazvonila u ušima, baš na dan Ivičine smrti. Pismo Peđe Grbina Ivici Račanu.
Druže Ivice pišem Ti pismo da zajedno više nismo!
Obilježavao se Franjin osamdeset i osmi rođendan. Nije se diljem Hrvatske sadilo osamdeset i osam stabala, nego su se samo polagali vijenci na Francekov grob što liči na garažu napravljenu s krovom na jednu vodu, na zagrebačkom Mirogoju. SDP, koji je još tada, pod Račanovim vodstvom bio pristojna i civilizirana stranka, položio je vijenac na grob Franje Tuđmana. Kako je i pristojno, položiti vijenac na grob pokojnog Predsjednika Republike. Vijenac su polagali mlađahni i mršavi ljudi. Zoran Milanović. Ante Kotromanović i Igor Dragovan.
Okupljenim novinarima Milanović se obratio s nekoliko riječi:
U stranci smo odlučili o tome. Smatramo da je to neutralan civilizcijski čin budući da je Tuđman bio prvi predsjednik, ali to ne mijenja neke naše stavove o njemu
Pristojan građanski gest užasno je raspizdio partijskog marljivog skupljača funkcija i sinekura, tada dvadeset i sedmogodišnjeg Peđu Grbina. Pa je napisao pismo. Dragi ivice, pišem Ti pismo, da zajedno više nismo.
Nakon uvodnog blablablakanja, nadrkani Peđa piše:
Smatram kako navedena osoba svojom politikom nije zaslužila da joj se SDP kao stranka koja se oduvijek borila za slobodu, socijalnu pravdu i demokraciju poklanja. Smatram kako se radi o osobi koja je ovoj državi, ali i mnogim članovima SDP-a nanijela mnogo zla te je po mojem sudu klanjanje takvoj osobi pa bila ona i mrtva, neprihvatljivo te nisam spreman biti članom stranke koja to čini…
Na sjednicu Gradskog odbora došao je ljutit i na stol zveknuo svoju ostavku na sve funkcije te bacio i partijsku iskaznicu. Jerbo je drug Peđa, koliko god bio dug i visok, štovatelj lika i djela gospodina Gavrila. Principa. A zbog tog Gavrila on ne može biti u stranci koja polaže vijenac nekadašnjem drugu, a kasnije oficiru i gentlemanu, Franji.
Ne ruši zid kad ne znaš zašto ga je netko postavio
Drug Peđa pojma nije imao, jer neke stvari on nikada shvatiti neće, samo zato jer moraš imati i političkog mota, da je nakon izbora u devedesetima, točnije 1992., na kojima SDP nije osvojio ništa, Franjo Tuđman poslao dvije vreće prepune glasačkih listića Ivici Račanu, pa je SDP na guzove i Franjine listiće ušao u Sabor, Ušli su Ivica Račan, Ivan matija i mato Arlović. tri zastupnika, sve to je napravio da bi SDP opstao, a dosta godina iza toga da bi nekakav Peđa mogao biti neki fukcioner i skupljač funkcija u stranci u kojoj u trenutku bijesa polaže ostavku na sve funkcije u stranci. Radi polaganja vijenca na grob pokojnog Predsjednika. Jebiga, nikad nije naučio onu poslovicu: Ne ruši zid kad ne znaš zašto ga je netko postavio.
Godine su prošle puno muka, mlađahni i žgoljavi, onaj desni na slici, postao je Predsjednik, pa je odlučio postati i premijerom. Sve to uoči parlamentarnih izbora. Ivice nema već sedamnaest godina, a malešnim ostacima Ivičine moćne stranke upravlja vječiti aparatčik Peđa Grbin. I danas, u neviđenoj postizbornoj zavrzlami koja liči na neku od naših balkanskih komedija, pred novinare izlazi Peđa Grbin. Staje pred novinare, ovaj puta ne nadrkano kao onomad, pa govori
Danas smo obavili drugi sastanak s predstavnicima Domovinskog pokreta. Mi smo ispred naše koalicije još jednom poručili da je naš prijedlog da se Sabor konstituira na antikorupcijskim temeljima. Istaknuli smo dvije stvari. Ne smijemo dopustiti da čovjek koji ima veze s kriminalom dođe na čelo DORH-a. Ne može se borba protiv kriminala i korupcije voditi s takvom osobom kakva je Ivan Turudić. Druga je stvar pitanje lex AP. I danas smo čitali da je stanje s pitanjem medijskih sloboda zabrinjavajuće. Nakon što napravimo te dvije stvari, možemo govoriti o drugima. Jasno smo predočili koji su rokovi, razgovarali smo o rokovima za konstituiranje Sabora koji počinju teći nakon što Predsjedniku Republike budu dostavljeni rezultati izbora. U ovom trenutku odluka je na Domovinskom pokretu jer naša je pozicija jasna.
ivice Račana više nema. Njegove riječi: Izbore možemo izgubiti ali obraz ne, zaboravljene su davno. Franjo Tuđman, čovjek kojem je na grob položen vijenac, što je raspizdilio Grbina, čovjek je sa podosta mana, ali i ponekom vrlinom, kamilica je za Domovinski pokret, koji po mom sudu nema niti jednu vrlinu, a uvjerio sam se u to naročito nakon pokazanog nakon izbora. Domovinski pokret s kojim Peđa Grbin želi vladati Hrvatskom. Gavrilo je mrtav. Nema ga. Jer… Kako je dobro biti na Vlasti, jer Vlasta je bogata i Vlasta te časti…
