To je kraj, rješenje je pravomoćno, Hrvatska više ništa ne može napraviti’
Vrište naslovi sa novinskih portala.
Hrvatska može napraviti.
Isto kao što je radila do sada.
Slati svoje visoke dužnosnike u Bosnu, na druženje sa svojim omiljenim gangsterom.
U cijeloj priči ima jedna lijepa stvar.
U Hrvatsku se vratiti neće.
Na dulje vrijeme!
To da li je ovo nepoštivanje presude hrvatskog suda od strane BiH, dovoljno za protumjere, ne znam, ali bilo bi recimo lijepo da se sada obustave sva plaćanja koja nisu posljedica trgovačkih transakcija, prema BiH!
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Ja sam skroman, ne volim se kitit tuđim perjem, ni medaljicama koje nisam zaslužijo. A ne volim ni kad me sole. Jerbo ja sam podozriv, kurvin sin koji ne vjeruje nikome, pa odma pomislim, kad me posole, puste me da malo odstojim pa me na ražanj nataknu.
Počelo je. Svjetsko prvenstvo nogometu. Moje svakovečernje Mućke padaju u drugi plan, jerbo, fudbal. Danas navijam za Mexico, uglavnom navijam za Mexico. Slušam Himno...
Portir Ivek stajao je na porti. Važna izraza lica, kraj zatvorene kapije, poput američkog admirala koji komandira nosačem aviona, ponosno i uznosito. Buljuk radnika...