Hrvatska – čega se pametan stidi, time se budala ponosi.

Lopovi kao moralne vertikale…

Mornari kažu da je njihov život kruh sa sedam kora. Ne znam kako težinu svoga života opisuju novinari.

A život im nije lak. Urednik te pogleda, na nekakvom kolegiju i kaže, ovo preuzimaš ti. Jebe ga se što ti misliš o tome.

Pratiš rad i djelovanje Zdravka Mamića.

Sa tugom prvo pomisliš na svoju majku, svoje sestre, cijeli ženski dio familije, koji će ti kad-tad, neočekivano, nakon nekog krivog zareza, taj Zdravko pojebati kao od šale.

Možda ne bi bilo loše sa sobom u torbici pederuši imati i tubu vazelina, kad krene nabijati.

Kod takvih budaletina nikad ne znaš što će se desiti.

Sa sjetom pomisliš na dane kada si morao visiti na Instagram profilima Sonje Kovač, Jelene Rozge, Maje Šuput.

Sada ćeš put Hercgovine iz zagrebačkog komfora, špice, događanja koja si pohađao dok si pratio lik i djelo tih umjetnica.

Već su ti rezervirali nekakvu sobu u Hotelu Pajdo und jaranen, nedaleko od cirkusa. U kojem boravi glavni klaun.

Pa ćeš danima pratiti što taj besprizornik ima za reći, onda na terasi svog hotela pažljivo nadrljati dvije tri rečenice, misleći pri tome na svoj ženski dio obitelji, ali i na onu tubu vazelina što se u torbi skroz omekšala od hercegovačke vrućine.

Tako otprilike izgleda dan nekog novinara bilo koje redakcije koja drži do sebe, pa je svjesna važnosti trenutka, odlučila pratiti djelovanje nepravomoćno osuđenog kriminalca Zdravka Mamića.

Kojemu su presudu čitali tri minute. A popis imovine koja će biti oduzeta u slučaju potvrde presude jedan sat.

Redali su se tu milioni, kao da se priča o zrncima graha. Nabrajali se stanovi, brodovi,  zemljišta.

Koje je sve taj čovjek, koji je pred tridesetak godina preživljavao prodajući stiropor, pošteno zaradio.

Kao što ste i vi pošteno zaradili svoju imovinu, čak vam je i start bi bolji, završili ste fakultet, počeli raditi za pristojnu plaću.

Pred trideset godina isto. Koliko bi tek vama onaj baja sa osječkog suda dugo čitao kada bi vam se ne daj Bože oduzimala imovina?

Sat i pol? Dvije i pol sekunde?

Tu je bit. Vi biste nakon izlaska iz sudnice bili gologuzani nakon desetak sekundi. A Mamić niti nakon sat vremena čitanja ne maše gaćama na štapu. Prema svemu što se zna, a i tužbama koje ga čekaju, to što mu je oduzeto, ne predstavlja mu ništa.

Mamić jest sada u zatvoru. Možda ček i gorem od nekakve Lepoglave iii Remetinca, gdje mu je bilo, kako kaže dobro. Brata mu je malo boljela guza, kako je izjavio na izlasku iz Remetinca, ali to je to. Nije bilo strašno. Dobar prasac sve podnese.

Više ga muči nedostatak komfora i sjaja, nema toga u kafićima do kojih dolazi prašnjavim cestama u građevinsko užasno ružnom Međugorju, u restoranima bez zagrebačkog glamura, u  kojem je toliko uživao. Jedino što ga priječi da ne pukne do kraja, to ste vi.

Novinari.

Sa svojom tubicom u torbici pederuši, sa svojim latentnim strahovima za seksualni mir vaših ženskih članova obitelji.

Jer, Glavonja funkcionira upravo tako. Osjeti strah kod ljudi oko sebe. Kada ga osjeti, proždere vas. Sa lakoćom i slašću.

Kao da vas nabija na kurac. Tako lako i slasno, da niste stigli ni posegnuti za tom jebenom tubom vazelina koju povazda sa sobom nosate, a uleti vam prije nego što ste se snašli. Sve to praćeno budnim okom kamere kolega iz konkurentskih redakcija, koji eto imaju ekskluzivu. Za pet minuta vijest i snimka kako ste nabijani biti će na svim naslovnicama novina, a vi još nećete ni znati što vas je snašlo.

Pa će vas ona budala od urednika zvati i uz psovke pitati koji kurac dolje radite, svi pišu i objavljuju o događaju, a vi se provodite i zabavljate.

Da, to je Hrvatska.

Otpadnici od društva su moralne vertikale. Oni svojim idejama, djelovanjem, mislima određuju i usmjeravaju život većine.

Hrvatska je zemlja sa poremećenim sustavom vrijednosti. Zvuči onako, pomalo filozofski.

Pa da prevedem na hrvatski.

Čega se pametan stidi, time se budala ponosi.

Da to je Hrvatska.

Mediji prenose misli i ideje Ive Sanadera, Zdravka Mamića, Pojavi se i onaj Kordić iz Haaga, Glavaš ima puno toga za reći, pa čak i u Saboru govori, Damir, onaj lik iz maksimirske šume, nauljene tikve, također osuđenik, za sada šuti, valjda je u Rusiji gdje predvodi reprezentaciju zemlje Čegasepametanstidibudalaseponosi.

Jer institucije rade svoj posao. Nije pravomoćno osuđen, kao ni onaj iz Međugorja.

Treba im vjerovati, jer sud je onako, iz čiste pizdarije drapio dugogodišnje kazne.

Cijela će zemlja navijati za lika masne kose i i one tamo koje progon tek očekuje.

Ipak su mediji krivi za puno toga. Ali opet i zaslužni.

Jučer je počelo razotkrivanje.

Cinkarenje. Što je i normalno kod ovakvih drukera. Puno je i izdržo.

Malo po malo, svakim danom padati će maske.

Ravnatelj policije se opredijelio.

Na raskršću, križanju Ceste zaštite zakona i ulice Druženja s kriminalcima, skrenuo je u ulicu Druženja sa kriminalcima.

Pa je na nekakvim kolegijima šefu Ranku podnosio izvještaje lakirane i zamuljane, da bi na ćevapima podnosio prave izvještaje. Pravom šefu, Zdravku.

U znak zahvalnosti i poštovanja, jučer ga je Zdravko lijepo izveo na ledinu.

Naprčio ga i zabio mu. I opet vas je zajebo, niste stigli olakšati tubicom patnje gospodinu policijotu i cinkarošu Vladi.

Ali izjebanom Vladi  neće se dogoditi, naravno, ništa. Jer, ovo je zemlja Čega se pametan stidi,zemlja ponosnih budala, pa će danas kolege na policiji tapšati svoga Vladu, ponosni što sa njime piju jutarnju kavu, jer je sjeb’o Ranka ko majmuna.

Ništa unutrašnja kontrola, ništa suspenzija, ništa istraga.

U istom pokretu u kojem je Ranka nabio na kurac, pričao je da zemljom vladaju paralelne sile.

Ne vladaju institucije države.

Vladaju paralelne institucije. Koje imaju moć i koje imaju informacije. Koje ne predaju onima koje ih trebaju imati. Nego ih pr(o/e)daju uz ćevape sa više luka u nekakvom pajzlu u Dubravi.

Jebate, čak ga ni na Okrugljak nije vodio, nego u ćevapdžinicu kod Sulje u Dubravi. Jer je znao od početka da će ga kad-tad nabit na kurac.

Pred svima. Ne broji se kao svi nisu vidjeli.

Da, još nešto. Da li ste uočili da je u svojoj izjavi o Hajduku koristio riječ Orjuna?

Riječ koja je dugo godina, puno desetljeća, čučala u donjoj ladici hrvatskog jezika, prašnjava i zaboravljena. Dok je pred godinu dana iz ladice nije izvukla Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, kojoj je dotični nabijač plaćao rođendane, i razne ručkove, kako je ona izjavila?