Korupcija u vojsci, korupcija u policiji, korupcija u sudstvu.

Hrvatska ima ozbiljan

Civilzacijski problem

Ima par ljudi, za koje bih uistinu volio da pišu za Spectatorblog. Jer su pametni. Jer znaju mislit. Jer su čestiti.

Ljudski pošteni i čestiti. Jer su topli.

Jebiga, ja im mogu ponudit samo vrijeđanja, jebanja majke, naćićemote kad dođemo na vlast (ŽZ).

Ništa lijepo, osim dobre zajebancije, pristupa informacijama, potpune slobode pisanja i nevezanja rokovima.

Eminentna su to pera hrvatskog novinarstva, naravno da ne bi svoj ugled stavljali na kocku, jer nemreš od uglednog novinara i novinarke očekivat da mrtvi ladni nekoga nabiju na kurac, pod svojim imenom.

Pseudonim, to bi već išlo, kaj ne?

Uvijek se možete javit.

Hrvatska je u velikom problemu.

Nekako, građani obično vjeruju nekakvim javnim službama, onima koji bi ih trebali čuvati, uvoditi red.

Jer, jebemu mater, ako ne vjeruješ njima, kako ćeš vjerovati u bilo što?

Dugo, jako dugo nisam bio na nogometnoj utakmici.

Jer mi nije ugodno. Nije mi čak ni napeto probijati se kroz policijske kordone da bih došao do svog mjesta na tribini.

Nije mi napeto ni da neke budale kraj mene viču Za dom spremni, nije mi napeto kad se tamnoputim igračima huče sa tribina.

Nije mi napeto, dapače ružno mije kada cijel tribina uzvikuje Hrvatska policija mito i korupcija.

Nije mi napeto ni kada prije utakmice zavija Marko Perković Thompson.

Utakmice su događaji za koje platiš ulaznicu i onda gledaš predstavu.

Dakle, meni se ne sviđa društvo na tribinama, pa ne idem.

Hrvatska je oduvijek naopako društvo.

Samo, sada je otrovni bršljan pokvarenosti, lopovluka, korupcije, godinama pažljivo zalijevan i njegovan, narastao, obgrlio nas sve.

Uvukao se u svaki kutak društva.

Navikli smo na lopovluke ministara, državnih službenika, raznih dužnosnika.

Navikli smo i na pohlepu i nezajažljivost, socijalnu neosjetljivost Crkve, a Boga mi i braniteljskih udruga.

Svi oni gledaju samo svoje guzičetine.

Pred dvije godine, netom nakon lokalnih izbora, pio sam kavu s jednom poznatom političarkom.

Pitala me da li vjerujem sudstvu.

Ja kao iz topa kažem Ne, ni malo.

Vjerujem li u vojsku i policiju, ja ko iz topa kažem Da.

Nije rekla ništa.

Samo je šutjela, a njene oči su me zaprepašteno pogledale.

Često se sjetim tog razgovora.

Sada i ja zaprepašten gledam.

Totalna erozija svega, svih stupova države.

U Ustavni sud izabran čovjek koji je prao novac u Austriji, koji se u banci predstavljao pod drugim imenom, dakako, lažnim. Pa di će neko prat lovu pod svojim imenom.

Ne znam što je gore, što je ta money washing machine izabrana u Ustavni sud, ili što je prije toga bio ministar, ili što je izabran dvotrećinskom većinom u Saboru, dakle za njega su glasali i predstavnici suprotstavljene političke opcije (SDP).

Kojima je lopovluk prihvatljiv. Jebe im se.

Ja ne bi glaso za tog lopova da me kolju i deru kožu sa mene.

A ko fol bi se borili protiv korupcije.

Čak su i nekakvu komisiju napravili za borit se protiv korupcije, a krimose stavljaju u Ustavni sud.

Moraš bit žešća budala da takvim tipovima vjeruješ bilo što!

Zdravko Mamić, personifikacija kriminala i korupcije, kojem je netko iz sustava očito signalizirao da će ga sud spremiti u zatvor na dugogodišnju robiju, dan prije presude odšeće u BiH.

Pa od tamo jebe mater svima.

Ministar pravosuđa BiH, član BiH HDZ-a, ne želi vratiti Mamića u Hrvatsku.

Ista ta Hrvatska sliježe ramenima i kaže Evo, ne daju ga, mi tu ne možemo ništa.

Država šuti.

Nitko se nije sjetio udarit kontra mjere BiH, dok ne isporuče Mamića.

Nitko nije predložio zatvaranje pipe koje obilno cure u BiH, dok Glavu ne isporuče u Hrvatsku.

Jer im nije u interesu, jer su korumpirani.

Zdravko Mamić iz BiH  objavljuje da je predsjednik Vrhovnog suda korumpiran, da on ima dokaze.

Ali i još neki suci.

Predsjednik suda se brani ko baba sa placa, Ja nisam, cijelo selo zna da sam ja pošten.

I to je to.

Stvar legla.

Predsjednik najvećeg suda u zemlji, ŽS u Zagrebu, izbjegava na sudovima i pred policijom odgovornost za počinjene prekršaje, na način da kada bi to njemu netko napravio u sudnici, da bi najebo.

Jer je neodgojen i bezobrazan.

I nikom ništa. Suci donose odluke kojima puštaju silivatelje, batinaše, ako ih osude, napišu presudu koju bi srušilo i dijete od deset godina.

Oni su osudili, ali jebi ga.

Jer su korumpirani.

Sve češće vojska ima problema u zraku.

Prvo smo išli kupit stare i izraubane kante, sa nekoliko tisuća sati borbenog djelovanja u najtežim uvjetima, izrešetane protuavionskom vatrom, sačmarene finim pustinjskim pijeskom koji nagriza strukturu materijala. Ti bi se avioni kvarili ko blesavi.

Avion kada nije u zraku mehaničari stalno šarafe, kako bi ga održavali ispravnim. Održavanje aviona puno je skuplje od nabavke samih aviona.

A radi se o avionima kakve do sada nismo imali, pa bi ih održavala tvrtka specijalizirana za popravak aviona.

U vlasništvu firme Ministra obrane, koji je posve slučajno, donio odluku o kupovini starih aviona, koje bi popravljala njegova firma.

Vrlo pouzdani izvori kažu da su Amerikanci stopirali prodaju tih aviona upravo radi činjenice da nam je ministar obrane išao kokošarit, zaradit na njima i nama.

Jebe se Amerima za nas, ali nije se rodio ko bi na njima zaradio.

Kad su to vidli oni dolje ispod ministra, kad je žaba vidla da se konji potkivaju i ona je digla nogu.

Pa se počelo helikopterima ić u lov na veprove.

Sada su u vojnu bazu uveli švercera oružjem, odjevenog u odoru HVO-a.

Našlo im kod kuće svu silu oružja.

Bršljan korupcije i krađe obavio je i HV.

Nema dana da se na televiziji ne pojavi i meketavim glasom nešto ne tumači glasnogovornik MUP-a, Davor Božinović.

Ne nije greška. Napisao sam glasnogovornik.

Policijske uprave imaju svoje glasnogovornike.

Kada ste zadnji puta vidjeli koga od njih.

Osim kada dobivaju plaću, koju prema broju nastupa pred kamerama, nisu zaslužili?

Sve tumači taj Božinović.

Kojem je najveća mana ta kaj nije lažljivac od formata.

Njegove su izjave skoro na vlas po uvjerljivosti identične izjavama Kolinde Grabar Kitarović.

Kojoj ne vjeruje niko ništa.

Njegove priče o svakodnevnim kompromitirajućim aktivnostima policije naprosto su bravurozne.

Poput bajki braće Grimm.

Svako malo, ustanovi se da je policija nešto zataškavala ili pokušala zataškati. A radi se o nedjelima ljudi iz vrha policije.

Iz centrale policije u Heinzelovoj ukradeno zlato, devize, a da nitko ništa nije vidio.

I tko da vjeruje takvoj policiji?

Policiji kradu oružje. Policajac koji je zaposlen na porti opali sam sebi u tikvu metak.

Jebate, taj repetira pištolu pred ljudima koji prolaze kraj njegove porte.

A on se igra i drka po pištolju.

Debil.

Policija vodi kokošare koji su u dućanima ukrali nešto špeceraja sapete lisicama, a gangsteri koji su pokrali milione idu bez lisica. Jer je neko davno potego lovu.

Bez brige, nije potego onaj prašinar koji ga vodi. Nije mi jasno, kaj svi uhapšenici imaju spremne spitfireice da ih nataknu na tikvu dok ih privode.

Policija jede obroke od dvajs kuna na dan, a plaćaju ih osamdeset kuna.

Ej?

Policija?

Uglavnom, svi stupovi društva nagrizeni su.

Lopovlukom i korupcijom.

Sreća je što su pošteni ovi iz Sabora, iz Vlade, a i sa Pantovčaka.

Jer da nisu, što bi bilo sa nama?