Pred tri tjedna sastali se pravnici u Šibeniku. Tog je dana održano godišnje savjetovanje Glavnog državnog odvjetnika sa županijskim i općinskim državnim odvjetnicima. Obilježen je i Dan hrvatskog odvjetništva. Lijepo. Po stanju u pravosuđu, nisam ni znao da imamo odvjetništvo, a kamo li da imaju svoj dan. Kako i dolikuje, na Danu državnog odvjetništva bili su i gosti. Svakako je najuglednija i nekako najvažnija gošća bila tamo, šefica Ureda europskog javnog tužitelja Tamara Laptoš.
Obzirom na brojne istrage koje u Hrvatskoj vodi Ured europskog javnog tužitelja, jer Hrvatska je Bogom dana zemlja za takve urede, tko god je u prilici, omasti se europskim novcem, a posebno vezano na činjenicu da su istragama obuhvaćeni donedavno vodeći ljudi u državi, novinari su vrlo pažljivo bilježili sve detalje susreta Ivana Turudića i Tamare Laptoš. Njih dvoje su stali pred novinare i dali zajedničku izjavu:
Apsolutno, odnos je vrlo dobar. Nema nikakvog rivaliteta. Nismo mi tu da se natječemo, da se procjenjuje tko je bolji ili lošiji. Dakle, uspješni smo jedino ako ćemo zajedno raditi i, kako uredba to lijepo kaže, imati lojalnu suradnju, dodala je Laptoš.
Sudeći prema izjavama glavonja u oba odvjetništva, u odnosima cvijeta cvijeće. Rodilo se bratstvo i jedinstvo.
Izjave ko izjave, pamte se dan dva, pa ih potisnu vijesti, ratovi, pljačke, učestale pogibije na cestama jer bolidi voze kao bolidi. Pa red Plenkovića, pa red turističke nikad bolje sezone u najavi, prema pisanjima državotvornih medija, Jutarnjeg, Slobodne i Večernjeg, pa red Thompsona, I tko se uopće više sjeća izjava? A i te izjave su dane u poprilično svečanim trenucima, jer se tada pazi da kojom riječju ne ugroziš svoje kasnije uživanje u iću i piću kojima te časti državni proračun.
Ne časti europski proračun, jerbo je Gabrijela Žalac proždrla para i para po gostionama, noseći kombije hrane kući, sve to na teret europskih sredstava. Pa sada jevropljani malo stežu i remen. Jer se europskim novcem mastila i častila Gabi. A kad se nije mastila i častila, jebi ga, onda ga je krala.
Kako je bezbroj puta rekao Plenković, Bila je sjajna u povlačenju europskih sredstava. Doslovno je i bila. Ali ipak, ufatilo je.
I onda se pojavi vijest da je Gabrijela osuđena na godinu dana zatvora. Jer se nagodila s DORH-om. A kad se nagodiš s USKOK-om, osnovna je stvar da si kazneno djelo koje ti stavljaju na teret, priznao. Dakle Gabi je priznala da je trgovkinja utjecajem. Čist lijepo za ministricu u vladi. Mora da nas Europljani s oduševljenjem gledaju i pitaju se: Koji nam je kurac bio da smo te Cigane primili u svoje društvo?
Ona je preko svoje prijateljice Josipe tada Rimac, ishodila polaganje ispita za nedotupavnog brata. Pa su ga na ispitu pitali umjesto pitanja: Od čega je napravljena tava? Pitali koliko je jaja u tavi.
Bratu se, iako radi jako dobro plaćen posao za koji treba imati državni ispit, a položio ga je na opisani način, nije desilo ništa. Nije čak ni zatražen povratak dijela plaće koji mu je pripao zbog činjenice da ima položen državni ispit.
Nisu ga pitali, jer mu je sestra bila ministrica. Naravno. Vječiti krug hrvatskog društva.
Ondak je pojavila vijest da se Gabika nagodila s EPPO-m, Europskim odvjetništvom koje se neki dan hvalilo o izvrsnoj suradnji s DORH-om, po pitanju kupovine, točnije drske krađe europskih sredstava prilikom kupovine nekakvog softvera. Gabi je maznula oko 1.300.000 EUR-a. naprosto je platila par puta veću vrijednost od stvarne vrijednosti. Iako se klela i zaklinjala da nije kriva. Cijelo vrijeme. Ipak je potpisom nagodbe priznala jednu banalnu stvar.
Da je lopov. Da je kradljivica. Razbojnica. Kriminalka.
I kao takvu hvalio je i Andrej Plenković na puna usta, na kraju ipak, samo tihi potpis priznanja i nagodba. I ogromno olakšanje za tipa koji se cijelo vrijeme spominje, doduše po inicijalima AP, a čiji je identitet nepoznat odvjetništvima i sucima, ali poznat svekolikoj javnosti. Jerbo, spis se sada slaže negdje duboko u arhivu. Jer je gotov. I nema više AP.
Dvije godine zatvora. I kratka vijest da je platila 200.000 EUR-a na ime djelomične naknade štete. Presuda će ovih dana biti pravomoćna, jer nema žalbe, jer je postignuta nagodba. Pa je za očekivati da bi rečena Gabrijela mogla brzo u zatvor. Ali, morala bi još platit i preko milju EUR-a. Jerbo ukrala je oko milju i tristo.
Naravno, ako si oko iskopate. Pa čak ni onda.
Dvije stotine tisuća EUR-a i nije mala para. Čak ni za ministre HDZ-a, čak ni bivše. Oni ne preskaču, kradu sve po redu. Pa kud bi došli da misle da je 200.000 mala para. Kradu oni sve. A Gabi ne radi. Sjedi doma, tužno gleda kroz prozor, a kad ne gleda kroz prozor, gleda u frižider. Nema više kavijara, nema više lososa, sada samo domaća slanina, kobasice, masne, špriculje.
Čim sam vidio vijest, pitao sam, oklen njoj pare? Nezaposlenoj. Sjetili se i novinari. Pitaju tko je platio, jer ona novaca nema, pitaju legalno pitanje: Oklen pare žemskoj koja je lopovica, a primanja nema?
DORH kaže da nema pojma ko je platio. Ja im vjerujem. Jer vrlo rijetko oni pojma imaju. Pa ne moraju znati ni sada. A i zdravije je da ne znaju.
EPPO dokaz o plaćanju 200.000 nije dostavio. Niti neće. Ostaje nam samo vjerovati na riječ, da je plaćeno, ako je plaćeno.
Mislim se ja, možda je lovu platio i tajanstveni AP, jerbo je svjestan da samim zatvaranjem slučaja i on iščezava iz fokusa javnosti, makar u tom slučaju.
A to što EPPO odbija dati dokaz, samo je potvrda riječi Tamare Laptoš rečenih u Šibeniku pred samo tri tjedna.
Apsolutno, odnos je vrlo dobar. Nema nikakvog rivaliteta. Nismo mi tu da se natječemo, da se procjenjuje tko je bolji ili lošiji. Dakle, uspješni smo jedino ako ćemo zajedno raditi i, kako uredba to lijepo kaže, imati lojalnu suradnju.
Prvi dokaz suradnje. Prave i istinske, ali i asimilacije EPPO-a na hrvatski način funkcioniranja pravosuđa.
