Ljigavo mi je gledati kada se ljudi nekome ulizuju. Po svo poslu, vrlo veliki dio svoje radne karijere bio sam okružen ulizicama i dupeliscima, a svaki puta kada je iskrsla prilika, priznam, lansirao sam im odjeb. Onako slatko. S užitkom.
Zadnjih pet šest godina Hrvatska se bezočno ulizuje nekakvim tipovima, činovničkim štakorima koji su ulizivanjem dospjeli na rukovodeća mjesta u EU. Svjedočili smo kako predsjednika Plade Republike Hrvatske, bumo rekli, premijera, za dupe pred kamerama šlata Juncker i još mu šalje poljubac.
A da mu Plenki nije stisnuo šamarčinu ili barem šakom dobro zavrnuo jajca.
Šlatanje pred kamerama. Što bi bilo da nije bilo kamera. Ličko rukovanje?
Danas je Europa pokazala koliko drži do ulizivanja nekakvom Šarlmišelu, nekakvoj Lajavoj babi Urši.
Jednim potezom poslali su nas u kut, ko male šmrkljivce.
Naravno da su pažljivo pratili aktivnosti ministra Darka Potrebitog Horvata, vjerojatno najnesposobnijeg ministra od kada je Hrvatske, a vjerojatno i dulje, na ovim prostorima. Frajer nije u godinu dana mogao napraviti niti jednu kuću. Ma kurac kuću, niti pesju kućicu nije mogao. Ne kužim nikako one koji su mislili da tip, na kojem se s pedeset metara vidi da pojma nema ni o čemu, da on može sagraditi neki kurac. Koliko sam vidio, obnovljena je samo nekakva crkva. Ne kužim ni lokalne Srbiće koji s čežnjom i udivljenjem gledaju u Milorada Pupovca koji tužnim biranim riječima njima priča kako im je. I shvaća da je jebeno biti bez krova nad glavom. Da bi sjeo u auto i otišao u Zagreb podržavati tog Horvata i nakaradni sustav kojeg je tip izgradio. Ništa nogom u dupe?
Uopće mislim, da je taj Horvat, ako ga ne opizde nogom u guzicu na najboljem putu da sustigne najvećeg neimara kojeg je Hrvatska imala, Juru Radića, alkemičara, koji je mogao pitu pretvoriti u govno.
Sjećam se, nakon potresa kakva su čudesa na Baniji radili građani, samoorganizirani i poduzetnici, ljudi navikli, na žalost, na poslovanje u katastrofalnim uvjetima, koje su im u ovih trideset godina priuštili upravo taj Horvat i njegova nesposobna bratija koja godinama uništava poduzetništvo na svakom koraku.
U tome su jedino uspješni.
Za dupe uštipnuti Andrej Plenković, inače mama i tata Gabrijele Žalac koju je uhapsila upravo ta Europa, ali i još nekolicine ministara koje obrađuje Ured europske tužiteljice, pred Novu godinu izjavio je da se nada da će Europska komisija uvažiti našu (valjda njegovu) argumentaciju i da neće tražiti povrat 5,1 milijardi kuna koje nam je dodijelila za obnovu Banije, a nesposobni Horvat kurcem maknuo nije.
Europa ti da pet milijardi kuna da izgradiš nešto, ti ne napraviš ništa, a onda im pričaš priču.
Pa gospodine Plenkoviću, Europa je to. Civilizacija, nije to Zlata Hrvoj Špiček, koja guta sve što joj HDZ stavi na stol. Da je stvar konačna, vidljivo je što se u roku desetak dana u EU mora poslati akcijski plan korištenja sredstava iz Fonda, koji će sadržavati informacije o tome što je već isplaćeno, plan za isplate sa rokovima i potencijalne mjere za otklanjanje nepredviđenih poteškoća. Od pet milijardi kuna, do sada je isplaćeno 120 miliona kuna.
Dva i pol posto. Statistička greška. U godinu dana.
I načelnik Stožera civilne zaštite Tomo Medved kleo se u početak obnove u ožujku ili travnju. Što je točno, ali nije rekao koje godine. Nije se stigao puno baviti obnovom, važnije mu je čekati pred rodilištem u kojem se svakoga dana rađa osam novih branitelja, trideset godina nakon rata. Lakše je trideset godina nakon rata svakoga dana naštancati osam novih branitelja nego u godinu dana obnoviti makar jednu jebenu kuću.
Ni potpredsjednik Vlade Milošević nije se u ni jednom trenutku sjetio dati ostavku i reći da je do sada napravljeno kurac, da su mu sunarodnjaci naguženi i prevareni lažima i lažnim obećanjima politkantskih kokošara.
Ništa. Zero. Nula. Jer je imo pametnijeg posla, kevtati oko Milanovića po nalogu Pupovca.
Medved je u svibnju obećao da će se na Baniji do jeseni obnoviti 20.000 objekata. A nije ni jedan.
I Vi ste još uvijek potpredsjednik Vlade?
Ništa sram, ništa empatija, ništa vojnička čast? Ništa, jer bolje milimetar vlasti nego kilometar časti.
I tako, sada se mora vratiti lova koju je EU dala za obnovu, dokazavši nam da smo samo nesposobni dudeki. Budale koji godinama biraju one koji su poput nas.
Nesposobni, ali zato gramzivi.
Koliko će novaca od tih pet milijardi EUR-a osobno vratiti ministar Horvat, a koliko ministar Medved.
To me jedino zanima.
Da me zanima gdje se fizički nalazi tih pet milijardi kuna koje moramo vratiti, naravno da ne moram ni pisati.
Da pitamo Gabrijelu Žalac?
Još u kolovozu predviđao sam da će se desiti situacija u kojoj smo sada
Hoće li Hrvatska biti prva zemlja koja će morati vratiti novac EU-a?
