Usred lijepog parka na ulazu u Mirogoj niknula je mramorna grobnica na jednu vodu, u koju su položili tijelo neumrlog Franje.
Kućna adresa Groblje Mirogoj, 1A 1/1.
Zvoni tri put.
Frajer je umro taman u pravo vrijeme, netom prije no što su mu u kuću ušli Haažani nakon što su ga locirali.
Smrću je izbjegao one dvije stepenice. Uhićenje i transferiranje.
Što o Franji misli civiliziran svijet izvan Ravne ploče pokazalo se na sprovodu.
Pod arkadama ova dva dana bageri ubrzano rade monumentalnu faraonsku grobnicu, na grobom mjestu koje to nije.
Obavijest o pokopu, mjestu i vremenu dana je nekoliko sati nakon smrti pokojnika, nije bilo ono umro je Milan, ma daj, a kad je sprovod? Ne zna se pa danas je umro.
Ne vole Zagreb, Zagreb je samo krava muzara, Zagreb je trpanje u džepove kako bi se pod stare dane moglo u pravom zavičaju lagodno živit.
U nedjelju ujutro, neradni dan, par sati nakon smrti, znali smo da je sprovod u srijedu, pod Arkadama, jer je tako odlučila Vesna. Milanova supruga. Koja inače valjda u životu odlučuje kad će i gdje koga pokopat u Zagrebu.
Ili samo dežura nedjeljom, ne znam.
Pa su joj se Arkade učinile baš nekak onak comme il faut, kak govoriju stari Purgeri u Tko pjeva zlo ne misli. Jer su Arkade prčija Milana Bandića i hanume mu Vesne.
Ali nedjelja je inače mogla biti izvanredni radni dan u Holdingu, pod koji spadaju Gradska groblja koja su brže bolje počela radit. Valjda su izvučene iz podruma rezalice za papir, rezalo se naveliko, a Zagreb se mogao danima grijati na izrezanim papirima ubačenima u peć Toplane.
Odavno ne vjerujem u slučajnosti. Drugi dan po hapšenju (prvom) Bandića, niknuo je šator u Savskoj. Koji je trajao 555 dana. Šator koji je postavljen, bio je vlasništvo Grada Zagreba.
Grobnica je na omanjoj zelenoj površini pod monumentalnim zidom mirogojskih Arkada, a zbog veličine nije stala na livadu, pa su prerezali i dio asfalta kako bi mogla stati.
Ima tu simbolike. Bandić nije bio dijete s asfalta, čak je takve i prezirao.
A volio se prikazivati takvim, asfaltnim tipom.
A i nek se vidi ko je glavni Baja u ovom kvartu. Sve do grobnice s krovom na jednu vodu na adresi 1A 1/1.
Milan Bandić dostigao je i one dvije stepenice koje neumrli Franjo zagazio nije. Dva puta se popeo njima.
Uhićen i transferiran. Zbog sumnji u tešku pljačku. Više desetina njih.
Prerana smrt spriječila ga je da treći puta, (Bog pomaže) pravomoćno, zagazi čvrsto na te dvije stepenice.
Kakva je to država u kojoj gangsteru dva puta hapšenom od te iste države, državni vrh dolazi na potpis knjige žalosti, na komemoraciju i na sprovod?
Na komemoraciju u HNK došla je družina maskama pokrivenih njuški, posve prigodno, jer nije zgodno s fantomkom hodati cestom. Bila je to šansa škvadri iz Puteva, Boka i Kanala da vide kako izgleda i to kazalište iznutra, da se malo podruže s ministricom kulture.
Kako li se osjećaju oni tužitelji i policajci koji su godinama radili istragu o teškim krađama, o brojkama od kojih se u glavi vrti, kad ugledaju predsjednika vlade i ministre kako u redu čekaju ne bi li iskazali svoju tugu?
Kako li se osjećaju novinari kojima ministarka kulture s metlastom frizurom, koja prijeti progonom za napisanu riječ, a drži ganuta i tronuta govor nekulturnom gangsterskom krkanu koji je svakodnevnim ponašanjem prema svima kršio sve moguće civilizacijske norme?
Kao govno na kiši? Ili tako nekako.
Kakva je to država? Gangsterska.
Kakvo je to društvo u kojem građani, jebi ga nisu, ali to se tako kaže, satima stoje da bi otisnuli palac u knjigu žalosti tipu koji je dva puta hapšen radi teškog kriminala, tipu odjevenom u dvadeset tisuća EUR-a i kada spava?
To što je velika većina njih praznih džepova, jer im je baš taj čija slika s crnim florom i nekakvim blesavim pesekom od gline stoji na stolu ispred knjige u koju će utisnuti palcem, a pismeniji nacrtati križić, debelo zavlačio ruke u džep desetljećima, ne znači ništa.
Propuh u džepovima propuh u glavi.
Kakva je to država? Gangsterska.
Danas će na Mirogoju biti, da parafraziram Đoleta, parada bahatluka i kiča. Sjatit će se svaki drek na sprovod velikanu.
Policija koja bi mogla sve pohapsit, mrtva ladna, dronovi, helikopteri, sve je u službi veličanstvenog pokopa gangsterskog šefa za kojim tuguje državni vrh.
Zaštitniku kriminala, nepotizma i uništenja Zagreba.
Počast će doći iskazati svi oni kojima je Zagreb drugi zavičaj. Mnogima je zavičaj u BiH, ovdje su samo privremeno, a nekima u Bruxellesu.
Svi oni imaju zajedničku agendu.
Ne vole Zagreb, Zagreb je samo krava muzara, Zagreb je trpanje u džepove kako bi se pod stare dane moglo u pravom zavičaju lagodno živit. Baš kao i Bandiću, dva zavičaja, dva doma, dvije domovine, dva psa Rudija, što još dva, ne znam ali selo priča.
Ovih dana biti će pokopan i Cico.
Purger i Gospodin. Čovjek koji je vraćao veselje u srca Zagrepčana, čovjek široke duše, topla srca i divnog smiješka.
Na njegovom sprovodu neće biti policije, neće biti ni dronova, jer dronovi i policija nemaju koga čuvati, doći će pošteni ljudi.
Takvu smo državu izgradili.
