Pred nekoliko dana, zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, iznio je fantastično ekonomsko rješenje za pomoć ZET-u za izlazak iz financijskog kolapsa. ZET, po mišljenju Zagrepčana, jedno od najantipatičnijih poduzeća, u teškoj je financijskoj situaciji, zaslugom Milana Bandića i Uskoka.

Milan Bandić radio je od ZET-a što je htio, kako je htio, ZET je bio njegova igračka. Sjećate li se koliko ljudi je zaposleno u ZET nakon što su im otkrivane afere u poduzećima u kojima su do sada radili. Milan se javno hvalio time. Bilo je tu misica, kazališnih glumica, braće ministara, a USKOK je, bez obzira tko je bio na čelu te ekipe od strane Vlade dirigirane institucije, vrlo marljivo i predano držao prst u uhu. Pa je ZET dospio na niske grane, gdje mu je po svemu sudeći mjesto. Postao je rupa bez dna.

Ondak se dosjetio ekonomski genije Tomislav Tomašević i zamolio građane da se više voze u tramvajima kako bi pomogli ZET-u da ispliva iz govana.

Istovremeno veliki borac za fotelju prava umirovljenika, Silvano Hrelja nije zamolio imućnije građane da u smeće bacaju malo bolju hranu, a nedjeljom i oblizeke kako bi se penzioneri dostojno nahranili.

Vi ja bi smo trebali cupkati na tramvajskoj stanici i voziti se tramvajem, kako bi tramvajci i zaposlenici u zetu dobivali svakog mjeseca 7.545 kuna neto plaće. Toliki je prosjek plaća tramvajaca. Oni koje je Milan zaposlio nakon što su radili sranja u drugim firmama, svakako imaju veće plaće. Gospodin Tomašević je rekao da bi se građani trebali voziti tramvajem. O plaćanju karte nije govorio ništa. Prema tome, vozite se tramvajem i švercajte se, ko ih jebe. Ko pomaže vama da preživite od crkavice koju dobivate.

Takvih problema nema recimo AZM, preduzeće  koje ima koncesiju na Autoput Zagreb – Macelj. Firma je to u vlasništvu austrijskog STRABAG-a, koja je koncesionar za autoput od Zagreba do Macelja. U trenutku sklapanja ugovora, Hrvati, onako široke ruke kada se radi o tuđoj (narodnoj lovi) raspalili su brojku od 18.000 automobila dnevnog prometa na toj autocesti, pa je prema toj procjeni, napravljenoj po metodi ing. Rukavine, istresenoj iz rukava, napravljen i ugovor.

Esterajheri će inkasirati lovicu za vozikanje autoputom do 2032 godine do kada vrijedi ugovor, za procijenjenih 18.000 automobila na dan, višak, ako bude više automobila od 18.000 pogađate, ide u džep Bergsteigerima. Ali, ako je promet manji od 18.000 dnevno, brđanima je svejedno, čak im je i bolje, jer se cesta manja haba i troši, pa se i manje mora održavat, a održavanje te ceste je ionako više-manje zakurac. Pogledajte i usporedite stanje cesata na Dalamtini i na cesti do Macelja, pa će vam sve biti jasno.

Daklem, ako je promet, ne znam, 11.134 automobila na jučerašnji dan, ovi iz AZM, mrtvi ladni uzmu kalkulator i izračunaju: 18.000 – 11.134 = 6.866. Pa svaki dan tako, pa na kraju mjeseca zbroje rezultate, pa pomnože s cijenom od 48 kuna cestarine za najdulju relaciju, i okinu fakturu, poližu kuvertu, zalijepe marku i pošalju je Vladi RH. Po primjeru kojeg sam iznio, jučer je na primjer AZM prihodovao samo 329.568 kuna.

Za nevoženje. Ni luk jeli ni luk mirisali, ali bogovski po luku smrde.

A Plenkovićev Vlado, najbolji na svijetu, plaća li plaća. Za nevoženje. Ko što je onomad Sanader plaćao vlasniku terase na nepjevanje.

Kako dosad AZM niti jednu godinu nije poslovao s dobiti, u državni proračun dosad nije uplaćena ni kuna koncesijske naknade. Prema posljednjim podacima, gubitak društva u prošloj godini dosegnuo je polovinu visine temeljnog kapitala društva koji iznosi 12 milijuna eura, no poslovanje tvrtke ipak nije ugroženo. Hrvatska Vlada iz godine u godinu AZM-u plaća doprinos za pad prometaTo i nije puno, oko pet miliona EUR-a godišnje.

5.000.000 EUR. Financijski špric kojeg država mora platiti radi vas, dragi moji neodgovorni građani, jer se ne vozite autocestom od Zagreba do jebenog Macelja

Izgradili smo državu koja voli plaćati nečinjenje. Jerbo smo neznalice, ali i neradnici, a lovicu bi svi htjeli zaraditi.

Ondak je nastala gužva. Naravno da nikoga nije smetalo što se lova plaća jednoj od najbogatijih firmi Austrije, jer mi volimo debeloj guski mazati vrat, nastala je gužva jer se neki kurac spigao na mostu na autoputu, nekakav stup, pa je most zatvoren, a kilometarske kolone blokirale su Zagreb, nostalgično podsjećajući Purgere na one divne Bandićeve dane kada su se u sred najvećih prometnih  gužvi održavale razne trke ranih bezveznjaka kroz centar Zagreba, pa se s posla putovalo po par sati.

Sve to nije brinulo taj AZM, fakturica glupoj državi ide, vozili auti ili ne vozili.

Jer, takva je pamet u nas Hrvata.

Kratka.

Samo čekam da se pojavi najbolji premijer kojeg je Hrvatska ikada imala, a svakako i jedan od najboljih predsjednika vlada Zemlje i Svemira, pa da lijepo apelira:

Dragi Hrvati, pomozite, budite odgovorni, vozajte se autocestom, da država ne mora plaćati, jer opterećenja države su velika, svakodnevna, troškovi su ogromni, evo, moramo kupiti i nove superskupe laptope za studentsku uniju.