Čovjek koji mi je dojavio jako puno stvari, poslao mi je link o nacističkoj tetovaži onog parsolikog Đakića, pa moli da to obradim.
Prasičko ima tetoviran nacističku glavu, sa SS kapom na desnoj kračici.
Onoj kojom drka.
Tetovažu je skrivo pred novinarima, odnosno vidjela se samo donji dio glave, ali cijela tetovaža, u punom umjetničkom doživljaju nije bila vidljiva.
Ali Prasac se pohvalio na Instagramu sa tetovažom, pa se na slici vidi debela kračica sa tetoviranom nacističkom tikvom i kapom, zlatnim lancem od pola kile na kračici, cipelama kamatarkama sa nekakvim zlatnim kurcem na njima
Čudna kombinacija, zlata i dreka.
I sada bi ja o tome trebao pisati.
O čemu da pišem?
O tome da mi se gadi, ali užasno gadi cijela obitelj, ne od danas niti ne od slike sa odrezanom glavom, nego već dugo vremena, jer Jopini sinovi nisu anonimusi na crnim kronikama, dapače, veterani su, jer slijede u svemu lik svoga oca, koji je poznat po kavgama, teroriziranju ljudi, uglavnom po svemu što čovjeka čini nedostojnim naziva čovjek,.
Kaže njegov otac da on TO nije odgajao u mržnji.
I svaki dan gleda nacističku iscerenu lubanju sa nacističkom kapom na kračici TOGA?
Pa koga on jebe?
I ja da pišem o takvim polutanima, koji samo u Hrvatskoj, mogu biti creme de la creme.
Samostalan, neovisan, nadrkan, do zla Boga disgrafičan. Ne poznajem, na žalost, Sorosa da investira u mene.
Ne poznajem ni razne sjecikese koje kupuju naklonost vlasnika portala, da ulože u mene. Ne poznam nikoga tko bi ulagao u mene.
Jer ne volim da se bilo što ulaže u mene.
Puno ja toga znam, ali sve moje znanje je samo kap u oceanu moga neznanja.
A u oceanu nikako ne možeš uočiti jednu jedinu kap. Onu kap moga znanja…
Ja sam skroman, ne volim se kitit tuđim perjem, ni medaljicama koje nisam zaslužijo. A ne volim ni kad me sole. Jerbo ja sam podozriv, kurvin sin koji ne vjeruje nikome, pa odma pomislim, kad me posole, puste me da malo odstojim pa me na ražanj nataknu.