Uvijek sam govorio i pisao da mi je najdraže doba predizbornih kampanja. Tip sam radi kojeg kampanje i ne bi trebale postojati, jer znam za koga ću glasati.
Pa kad je tako, onda vrlo relaksirano gledam različite mutavce koji pokušavaju biti eruditi. Budaletine koje se prave pametne. Lopove koji se hvale čistim rukama, makar opranim u lugu. Komičari koji bi bili ministri u barem pet ili šest resora istovremeno, a da pri tome ne osjećaju ni malo srama što svoj posao, za koji su plaćeni, uopće ne rade.
Kad mi neko kaže da može bit ministar u dva tri ministarstva odjednom, znam da nije čist u glavi, a točno znam nabrojati barem stotinjak ljudi koji će te priče progutati, jer su nečisti u glavama. A oni redovito glasaju.
To vam je kao da vjerujete kuharici koja vam kaže da će pašticadu skuhati za pola sata.
Stvar je jednostavna, ili ne zna ili laže.
A za takve pristojni ljudi ne glasaju. Za neznalice, budaletine i lažljivce se ne glasa.
Ima tu i dibidusa sa sumanutim idejama, prodavača muda pod bubrege. Otpisivača dugova i lječitelja vitaminima C.
KuraC vitamina, po njima rješava sve.
Malo kurac.
Bez vitamina.
Poprilično sam demokratičan i otvoren za razgovore, nikada nisam nikoga omalovažavao zbog njegovih političkih stavova, pa su mi ta vremena naprosto očaravajuća.
Kakvih se sve ideja može čuti.
Nikad mi nije palo na pamet, a trebalo je, jer se sjećam dosta stvari iz ratnih vremena, da će u vrijeme ovakve kriza i kako bi to rekao onaj smiješni ministarčić u onoj smeđoj portirskoj uniformi, ugroze, na površinu isplivati opet budaletine svih boja i profila.
Evo, sve slutim da bi se u Zagrebu u skorije vrijeme moglo održati postrojavanje vojnih jedinica.
Poštilhtali bi se tamo gdje onaj nedotupavni Keleminec postrojava svoje usraše, a radnici Zrinjevca bi pred njih odrolali crveni tepih.
Postrojeni vojaci uzbuđeni bi drhtali u stavu pozor (mislim da se to sada tako kaže za nekadašnjemirno), dok bi uz zvuke koračnice oštrim vojničkim korakom u punoj ratnoj spremi njihov zapovjednik predavao prijavak vrhovnom zapovjedniku.
Gospodine vrhovni zapovjedniče Kozaribočko – sesvetske brigade, brigada je spremna za smotru.
Pa će vrhovni zapovjednik, u mekanim Fendi cipelama, oštrim hodom proći ispred svoje brigade, dok mu se resice na onim kefama na ramenima maršalske uniforme, posebno krojene za tu priliku u Rimu, tresu u ritmu energičnog i oštrog stupanja.
Ne znam predviđa li protokol i lentu za maršala u Fendi cipelama.
Galerija:
[smartslider3 slider=5]
Dakle, pun mi je kurac Pavla Kalinića.
Znao me uveseljavati svojim britkim jezikom. Legendaran je njegov oštar i bezobrazan odgovor Gordanu Marasu, kojeg mi nije ni na kraj pameti prepričavati, samo mogu reći da se radi o sreći.
Tip koji ne zarezuje nikoga. Tip koji nipošto nije glup.
Naprotiv (Hvala Adalberti), vrlo je bistar, a koliko je bistar upravo toliko je i mokrom krpom spičen po tikvi.
Sve prolazi kod mene, dok ne počneš prijetiti bilo kome ili zadirati u prava ljudi.
To što je najavio potres u pola devet, pa napravio neviđenu paniku i strku, samo govori o njemu, ali i o bazenu glasača u kojem on odlično pliva, točnije Bandićevoj gnojnici.
To što je grad Zagreb jedino u smislu zaštite građana od potresa izvjesio nekakve blesave karte po tramvajskim stanicama, s napucima kuda bi građani trebali bježat nakon potresa, jedina je stvar.
Pa bi gerijatrija s Gornjeg grada u gaćama, u pola noći nakon potresa trebala trčati na sigurno mjesto, na Zrinjevac.
Ali, valja priznat u cijeloj toj stvari, uniforma mu stoji jebački.
Ona beretka ko da je rađena po njegovoj tikvi.
Pa se sada sjetio da bi se trebao uvesti obavezni vojni rok.
Za mladiće od 18-30.
Još kaže razmišljamo o…
Množina.
Tko to mi? On i Bandić? On i Mirka Koja Govori Tr Tr Tr Jozić? On i ona Runjić?
Tko su ti?
Tko je ta klatež uopće. Koji kurac ne postrojavaju u svom zavičaju?
Eno im vojske, armije njihovih glasača iz Boka, Sesveta, Dubrave. Onih koji ni vodu nemaju, ali imaju fontane.
Pukovnija s pet tisuća glava i deset tisuća zubi.
Pa nek ih postrojavaju, nek ih jebu na egzerciru.
Moju djecu neće.
