Kao i u svakoj priči, teško je odrediti kada je sve počelo. Je li u trenutku kada je Franjo Tuđman arlauknuo cvilidretasim glasom „Imamo svoju Hrvatsku! Naša je i bit će onakva kakvu sami želimo“? I napravio Hrvatsku kakvu je želio. Pa se stvorio gen.
Ili je počelo u trenutku kada je bujica od devedeset tisuća članova SKH uletjela u HDZ, ostavljajući manjinu na ledini, a samo neki od njih upisali su se u SDP? Pa im se stvorio gen.
Ili je počelo donošenjem Zakona o pretvorbi? Pa su geni bujali ko kvasac.
Ili je ipak počelo negdje u stoljeću sedmom, pa se gen prenosio s koljena na koljeno?
Smije se i misli si, Pušite mi kurčine, evo mene vani za deset dana, a suđenje, ako će ga uopće biti, početi će za petnaestak godina.
Pljačkaški gen koji spava u, ako bismo gledali rezultate svih izbora, u većini Hrvata svakog dana u zadnjih trideset i pet godina daje si oduška. Koliko stvarno Hrvata ima taj gen, mogao bi nam reći poznati genetičar Dragan Primorac, ali pretpostavljam da mu pišanje u vjetar i mlaćenje prazne slame čime se bavi u posljednje vrijeme, oduzima previše vremena i energije. Osim toga, on piša u vjetar i mlati praznu slamu u ime HDZ-a koji od pred desetak dana više nije pravomoćno osuđena kriminalna organizacija, jer je istekao rok kušnje. Ali ne lezi vraže, taman dok smo počeli shvaćati da više nije uputno lopovima govoriti da su lopovi, uhapsilo ministra. U fotelji. Ne bivšeg. Nego ministra u fotelji. Foteljaša. Debeli Vili bahato se smijući novinarima s prebačenim balonerom preko lisica izlazi iz policijskog kombija. Smije se i misli si, Pušite mi kurčine, evo mene vani za deset dana, a suđenje, ako će ga uopće biti, početi će za petnaestak godina.
Kad EPPO u istoj rečenici spomene Hrvoja Pretača i Beroša ili bilo kojeg ministra iz Vlade, to je sumrak morala, poštenja i vjerodostojnosti i dokaz da je država pretvorena u mafijašku kaljužu
Turudić postavljen ne da bi se borio protiv zločina, nego spriječiti takva spominjanja pic.twitter.com/VLSVIuOGiW— Spectator (@SpectatorHR) November 16, 2024
Opljačkao je zdravstvo. Opljačkao je na stotine tisuće pacijenata koji godinama čekaju, a mnogi ne dočekaju, termine za pregled, pacijenata koji umiru jer nemaju novaca za skupe liječnike i skupe lijekove. Jer imaju male plaće i penzije, jer su ih lopovi poput njega i njegovih trideset kolega opljačkali.
Opljačkao je slijepog cucka koji pokušava glodati kost, oteo mu je kost iz usta. napravio je zločin protiv čovječnosti. Veleizdajnik. Pička.
U ponedjeljak predvečer, dok me bura šibala u masliniku, četiri dana prije no što je Beroš uhapšen, iz jedne poruke saznao sam da bi jedan ministar ovih dana mogao biti uhapšen. Samo to. Ništa više. Ubrzo sam to potisnuo iz misli, jer nije bilo nikakvih detalja.
Onda je uhapšen debeljko, pa je igrokaz mogao početi.
Plenkovića se jučer moglo na kruh mazati i mljackati od užitka kako je bio fin. Njonjo se sav usrao. Hrebak je rekao da ovo sve prelazi nekakvu toleranciju. On i tolerancija na kriminal, dva su pojma.
Prvaci nemorala su rekli svoje.
Ondak se pojavio glvani državni odvjetnik, čovjek je malo skučenog izričaja, na evolucijskoj stepenici između Branka Bačića i Gordana Grlića Radmana. On nam je vrlo oštro priopćio da Vili Beroš nije drpio novac. Nego je samo upotrebljivo autoritet. To je saopćio samo nekoliko sati nakon što je Vili priveden, prava istraga još i nije počela. Ali eto, Glavni državni odvjetnik zna da Vili svoje debele ćevape nije turao u ćup meda. Pa će se valjda i i straga voditi u tom smjeru. Kodni naziv istrage biti će držite Vilijeve ćevape što dalje od ćupa meda.
Istovremeno, istovrsna služba kojoj puno puno više vjerujem, EPPO tvrdi da je Vili dobio lovu, spominje se dvadeset i pet tisuća EUR-a, a također spominje se i Hrvoje Petrač, spominju mu se i sinovi, koji su po poštenju poznati otprilike kao i sinovi Josipa Đakića ili sin generala Kruljca.
Kad u istoj rečenici spomeneš gangstera i ministra kao udružene lopove, onda je to sumrak države. Kraj morala. Tim više što je bremenito aferama i teškim pljačkama do sada iz Vlade Andreja Plenkovića izašlo trideset ministara. Početkom ove godine uz veliku buku, obostrano vrijeđanje i otpor građana izabran je Ivan Turudić za Glavnog državnog odvjetnika, iako je sam hodajuća afera. Nije presudilo znanje, nije prosudilo poštenje, iskustvo.
Presudila je činjenica da u HDZ-u Turudića zovu naš dečko. Pripadnik ili jatak ganga postao je GDO.
Glasali za TurudićaKakve su posljedice te odluke vidimo sada. Postoje dvije paralelne istrage koje se vode radi sumnjive nabavke nekakvih ko vrag skupih mikroskopa, kojima je Viljeva škvadra još napuhala cijenu trideset posto. Jednu istragu vodi EPP-o, vodi je dugo, temeljito i ona je obuhvatila više ljudi. Prema toj istrazi, Vilček je zlopuotrebio utjecaj, ali i sfrkao lovu u džep. Spominju se i članovi obitelji Petrač. Viliju se slatko i ljupko smiješi kazna zatovra do deset godina.
Druga istraga, ad hoc otvorena, u stvari privid istrage započet samo radi odigravanja igrokaza od jučer, pojavljivanje finog i mekanog Plenkovića pred javnošću, njegovim plačem o izdaji njega samoga, e, ta istraga tvrdi da je Vili zloupotrijebio svoj utjecaj. Ali, prvog dana istrage već se iz aviona vidi da Vili novac nije dobio, kako to tvrdi Turudić,a da istraga pravo nije ni počela. Naročito nije ukro tih dvadeset i pet tisuća EUR-a. Razlika je samo u pet godina zatvora manje u odnosu na istragu EPPO. Smije mu se toplo kazna od pet godina. A ako uzmemo olakotne okolnosti, članstvo u HDZ-u, uvjetna kazna od godine dana mu je realna budućnost.
Ima u toj Turudićevoj priči i natruha logike, jer za tu lovu teškokalibraši HDZ-a ni dupe iz fotelje ne podižu.
Tek sada se vide rezultati izbora Ivana Turudića za GDO. Čovjeka koji će svaku krađu koju počine visoko kalibrirani HDZ-ovci relativizirati, umanjiti, ako je već ne može strpati na dno ladice.
Vjerujem da su oni koji su ga izabrali, postupali svjesno i namjerno u lošoj namjeri prema društvu, prema državi, gledajući samo svoje statusne i financijske interese.
Desila se pljačka. Pljačka siromaha koji ni za jelo nema. Slijepom psu oteta je kost iz zubi. A pljačku zdravstva izvršio je ministar zdravstva, član Vlade. Njegov zločin, koji je čin veleizdaje zbog strateške važnosti zdravstva, biti će umanjen, omalovažen, gurnut na dno nekakve ladice, jer su to svojim glasanjem omogućili saborski zastupnici. Njih sedam deset i osam. Za izrečenu riječ u Saboru i za glasanje se ne može odgovarati pred zakonom.
Ali, lijepo je znati čijom zaslugom će svinjska plačka biti ublažena i na kraju se neće desiti ništa.